Kurc je svoju ostavku obrazložio riječima kako mu je njegova zemlja najbitnija i da su potrebni stabilni uslovi za dalje funkcionisanje Vlade, zbog čega je odlučio da se povuče. U BiH političari kao da su zaštićeni poput bijelih medvjeda.
Zanimljivo je da istraga protiv Kurca nije otvorena zbog „malverzacija“ počinjenih za vrijeme njegovog premijerskog mandata, već zbog događaja iz 2016. godine u vrijeme dok se nalazio na čelu Ministarstva finansija.
Sumnjiči se da je državni novac Ministarstva finansija upotrebljavao u koruptivnom poslu, kako bi se u tabloidnim novinama osiguralo pozitivno izvještavanje o Narodnoj partiji Austrije (OVP), koju Kurc vodi.
Njegov uspon na vrh OVP, kako se navodi u optužbama, osiguran je uljepšanim anketama i kupljenim medijskim izvještajima od 2016. godine.
U ovoj vijesti, iz ne tako daleke Austrije, nalazi se nekoliko detalja koji građanima BiH zvuče potpuno nevjerovatno.
Prvo, da neki visokopozicionirani funkcioner, posebno premijer jedne države podnosi ostavku jer je protiv njega pokrenuta istraga. Tako nešto u BiH se do sada nije desilo, i malo je vjerovatno da će se desiti.
Najsvježiji primjeri za to su premijer Federacije BiH, Fadil Novalić i ministarka finansija FBiH, Jelka Milićević kojima se trenutno sudi zbog više krivičnih djela. O ostavkama za sada ne razmišljaju.
Ali, nisu oni jedini, optužnica je ranije podignuta i protiv direktora OBA, Osmana Mehmedagića protiv kojeg se, uporedo sa tim, vodi i nekoliko istraga.
Na optuženičkoj klupi trenutno se nalazi i ministar unutrašnjih poslova RS, Dragan Lukač, a nedavno je uhapšen i direktor Instituta za javno zdravstvo RS, Branislav Zeljković.
Primjera je mnogo, a svima je zajedničko to što i pored optužnica, istraga i slično, nikada niko nije podnio ostavku.
Još jedan detalj iz slučaja ‘’Kurc’’ zvuči potpuno nevjerovatno kod nas, a to je da je istraga protiv njega pokrenuta jer je „državnim novcem plaćao medije da pišu hvalospjeve o njegovoj stranci“.
Za razliku od Austrije, u BiH je trošenje državnog novca u privatne svrhe opšte dozvoljeno i nikada niko ne snosi odgovornost za to.
Ukoliko se i pokrene pitanje odgovornosti, bar u javnosti, odgovor je uvijek isti – riječ je „o besramnoj laži koja se plasira s ciljem rušenja institucija“.
Osim što političari u BiH javne institucije vide isključivo kao svoje privatno vlasništvo, gotovo nikada niko od njih ne želi da preuzme odgovornost za loše rezultate rada ili loše poslovne poteze, već se kriju iza institucija u kojima rade, pa svaku kritiku upućenu njima na kraju pretvore u napad na tu instituciju, vladu ili državu.
Za razliku od funkcionera u razvijenim zemljama, koji za banalne greške kao što je, na primjer, kašnjenje voza, daju ostavke i odlaze sa funkcije, u BiH niko ne želi da prihvati svoje greške već se afere uvijek na kraju završe pričama o napadima na Srbe, Hrvate ili Bošnjake, ili pak, floskulama o rušenju vlasti, stranke, ili države, patriotizmu i drugim sličnim stvarima, koje nemaju apsolutno nikakve veze sa onim što je bila tema kritike.
I dok su u razvijenim zemljama, funkcioneri svjesni da za svoj rad odgovaraju isključivo javnosti, odnosno građanima, u BiH vlada mišljenje da za svoj rad moraju isključivo da odgovaraju svojim partijskim liderima.
Najsvježiji primjer za to je onaj iz Prijedora gdje je tamošnji gradonačelnik dospio u centar skandala nakon što su se u javnosti pojavile kompromitujuće fotografije.
Ostavku nije podnio iz moralnih razloga, niti je priznao svoju grešku, već je ostavku podneo samo zato jer mu je to naredio partijski šef.
Politički analitičar, Velizar Antić ističe da Kurcova ostavka najbolje govori o uređenosti, odnosno neuređenosti Austrije i BiH.
U jednom uređenom sistemu, kako dodaje on, čak i nagovještaj da bi se moglo raditi o koruptivnim aktivnostima dovodi do ostavki.
– Te ostavke nam govore o odgovornosti koju imaju političari prema narodu. Takođe, govori nam o snazi javnog mnjenja u tim državama i o razvijenoj građanskoj svijesti koja je možda i ključna u čitavoj ovoj priči. Građanska svijest naroda u razvijenim demokratskim državama je na jako visokom nivou- kaže Antić.
On dodaje da su građani svjesni svoje moći i svojih prava kao i toga da su izabrani političari u suštini njihove sluge.
Za razliku od njih, kod nas je, kako ističe Antić, dominantan podanički nivo društvene svijesti koga karakteriše da se onaj ko je na dominantnom položaju odnosi na autoritaran način prema onima koji su na društvenoj ljestvici ispod njega, dok se sa druge strane on sam odnosi podanički prema onome ko je na toj ljestvici iznad njega.
– Ljudi se sami odriču svoje slobode i svojih prava i potčinjavaju se onima iznad sebe. I logično je da nemamo razvijen sistem odgovornosti onih koji su na vlasti kada i oni sami razvijaju i njeguju ovaj podanički sistem, a takođe i narod nije dovoljno svjestan svojih prava i snage da se uspravi i jasno kaže da ne želi da bude rob. Sve je to posljedica jednog istorijskog spleta okolnosti da smo, na žalost, na ovim prostorima dugi niz godina imali vlast oličenu u okupatorima, a nakon Drugog svjetskog rata smo dobili jednu komunističku autoritarnu ideologiju kojoj je, takođe, odgovarao takav mentalitet – smatra Antić.
On ističe da u suštini, za ovih posljednjih tridesetak godina mi realno nismo ni imali dovoljno vremena da razvijemo demokratsku društvenu svijest koja bi vodila do slobodnih građana u društvu. Prosto, kako kaže Antić, potrebno je da prođe dosta vremena da bi se ta svijest razvila i da bi odozdo, iz naroda, vršili snažan pritisak na političare da se ponašaju odgovorno i da znaju da su oni samo sluge narodnim interesima, a nikako obrnuto.
Antić ističe da je dovoljno navesti samo jedan od grubih primjera koji svjedoče podaničkoj svijesti, a to je da je ministar policije, dakle prvi čovjek u Srpskoj koji bi trebao da štiti narod, udario šamar narodnom poslaniku u najznačajnijoj instituciji Narodnoj skupštini RS.
– I ne samo da nije snosio odgovornost za taj čin, njemu je vladajući režim kao vid podrške organizovao miting gdje su ljudi podržali takav čin. Da stvar bude još gora, ne samo da su podržali ovaj ministrov potez, već su mnogi govornici na skupu govorili kako je ministar trebao još više da istuče poslanika. Ovo ne treba uopšte dalje komentarisati – poručuje Antić.
Javni novac odlazi u privatne džepove
Potpredsjednica PDP i narodna poslanica Jelena Trivić, ističe da sama činjenica da je protiv Kurca pokrenuta istraga jer je državnim novcem plaćao naručene tekstove nekom mediju, dovoljan pokazatelj razvijene svjesti i stepena demokratije u Austriji, kada je u pitanju trošenje javnih sredstava.
Ona ističe da tako nešto kod nas nikada ne može da se desi sve dok narod ćuti na pljačku vlastitog novca.
Ona kao primjer navodi detalj iz kononsolidovanog izvještaja Vlade Srpske o izvršenju budžeta Republike za prošlu godinu u kojem je navedeno da je iz budžeta isplaćeno 200.000 KM jednom privatnom mediju, odnosno Alternativnoj televiziji.
– Nikakvog obrazloženja nije bilo zašto se privatnom mediju daje novac iz budžeta. Tu svoju odluku su pokušali prikriti tako što su naveli da su dali subvencije javnim medijima, među kojima i ATV, koja je privatni medij, a ne javni. U više navrata sam tražila odgovor po kom osnovu je dodjeljen taj novac jednom privatnom mediju, ali ga nisam dobila – ističe Trivićeva.
Ona dodaje da smo mi još daleko od nivoa svijesti političara i društva u razvijenim zemljama, poput onih u Austriji.
Trivićeva kaže da bi narod u BiH vjerovatno bio šokiran kada bi kod nas neko podnio ostavku zbog korupcije ili kada bi neko zbog toga odgovarao.
– Vlast je navikla narod da se sve što je nenormalno, podvodi pod normalno. Daleko smo mi od toga da će se neko zacrveniti zbog kriminala, a kamoli podnijeti ostavku – zaključuje Trivićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu