Život je pun događaja, iznenađenja pa i preokreta. Priča se, ima tu i neke sudbine.
U ovom slučaju, đačka ljubav je Katarinu i Srđana vezala za cijeli život. Srećkovići su se upoznali u srednjoj školi, vjenčali se, a sada su vozači tramvaja u GSP.
– On je prvi počeo da vozi tramvaj, a kasnije sam pošto mi se to svidjelo počela i ja. Čini mi se da sam prvo poželjela da vozim tramvaj, a ne kola. B kategoriju sam polagala samo zbog tramvaja – rekla je Katarina Srećković.
A nije lako, morate priznati, u ovim brzim vremena živjeti porodičan život i još kao bračni par raditi zajedno na poslu. Njihov dan počinje ovdje, uz prvu jutarnju zajedničku kafu.
“Mahnemo jedno drugom, pošaljemo poljubac”
Treba uskladiti ne samo privatne i porodične obaveze, već i tramvajske linije.
– Nekad smo na istoj liniji, neka se desi da smo na odvojenim linijama, pa se sretnemo negdje uz put, zavisi od linije. Mahnemo jedno drugom, pošaljemo poljubac – ističu Srećkovići.
I kako stvari stoje, kod Srećkovića svako zna svoje i obaveze one druge polovine, a našli su i firmu koja to poštuje i izlazi u susret. Kroz život voze baš kao i na tramvajskim šinama. On sporije, ona žustrije i uvijek zajedno stižu na početnu stanicu.
– Kod kuće se ispričamo, a na poslu smo kolege i šta god da treba tu smo. On radi duže od mene, meni uvijek trebaju savjeti, pomoć, podrška – istakla je Katarina.
– Ona je strpljiva, dosta dobro zna engleski, kad ne mogu da se sporazumijem sa nekim putnikom strancem, ja nju pozovem i to je dobro došla pomoć – navodi Srećković.
A da sve dobro funkcioniše, pokazuje i to što njihovi sinovi idu u tehničku školu GSP, prenosi RTS.
Krenuli su istim stopama, a da li će i šinama?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu