Bistrog uma i zdravog duha mu ne nedostaje, tako da ovaj djeda na najbolji način pokazuje da su godine samo broj. Na oduševljenje svih održao je na ovaj poseban dan i slavljenički govor.
– Meni ostaje da se svima vama od srca zahvalim i prijateljima i komšijama. Ja vam to možda ne mogu vratiti, ali mogu da vam poželim da poživite godina koliko i ja – započeo je priču za RINU starina Radiša.
Životni put ga je od dragačevskog sela Gornji Dubac do visokih pozicija u prosveti i dva poslanička mandata, većim dijelom vodio kroz BiH, gdje je kao mladi učitelj započeo svoju karijeru. I kako kaže, gdje god da je radio, trudio se da uvijek bude drugačiji.
– Uvodio sam takmičenja između škola, horova, u sportu, čak sam organizovao i bal prosvetnih radnika, što je u to vrijeme bilo nezamislivo – priča Babić.
I kako je u svemu bio drugačiji, i izbor životne saputnice Aleksandre bio je jedinstven. On SKOJ-ac, ona kćerka ruskog sveštenika, zbog čega je i sam čin vjenčanja bio poseban.
– Jedan musliman, Crnogorac i Srbin i Srpkinja otišli smo kod jednog hodže u neku prostoriju u koju sam jedva ušao jer su vrata bila mala i on je nas zapisao, i tako sam ja u toj Lukavici u jednom selu kod Gračanice oženio se i sa mojom suprugom sam se dobro slagao i u braku nije bilo nikakvih velikih trzavica, dodaje Radiša.
U BiH je, kaže Radiša, postigao sve što se moglo u to vrijeme postići u karijeri, a u Srbiju se vratio pred sam rat, i kako tvrdi, osjetio je u vazduhu da neće izaći na dobro.
– Sve je to u to vrijeme bilo u redu, momci su se zabavljali sa djevojkama i živjeli najnormalnije i odjedanput je sve to puklo – prisjeća se djeda Radiša.
“Ja sam djevojaka puno imao”
Poslu se Radiša potpuno predavao, a u hrani i piću bio je umjeren. A njegov savjet za dug život i vitalnost u poznim godinama je vrlo jednostavan.
– Da se vole žene. Ja sam djevojaka puno imao, i možda je sramota da sada o tome pričam, ali je jako važno reći da treba imati puno poštovanja prema njima, činiti sve za njih i nikada ih ne uvrediti. I čak i sada žene sa kojima sam davno bio, mada ih i retko živih ima, javljaju mi se ponekad i lijepo se ispričamo – rekao je on.
Nadživio oba sina
Nažalost, Radiša je nadživio oba sina, unučići su rasuti po BiH i Crnoj Gori, ali ljubavi i pažnje od strane rodbine iz Srbije i komšija iz Čačka mu na divan dan ne nedostaje.
– Za prvih sto godina drži se odlično, a za drugih treba da vidimo, bitno je da se mi kao prijatelji slažemo i tu smo da pomognemo. Voli da je čist i pedantan, da mu bude sve na svom mjestu kao što ga je supruga naučila – kažu složno komšije.
Deda Radiša je još jedan divan primjer da jedan uredan i pošten život dovodi do mirne, ali i duboke starosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu