Takve emocije i reakcije, smjenjivale su se tokom čitanja životne priče baka Perse, čija je unuka riješila da njen “hljeb od sedam kora” podijeli na društvenim mrežama.
“Fensi Mara” kako se predstavlja ova tviterašica iz Srbije na Iks-u, podijelila je sa svojim pratiocima priču o sudbini svoje baka Perse i njene dvije prijateljice, koje su same sa djecom ostale nakon što su im muževi stradali u napadu ustaša. Usljed slikovitosti opisa, ali i činjenice da su na fotografiji koju je podijelila sve tri izgledale dosta starije nego što jesu.
Detalj koji je svima napravio ogromnu knedlu u grlu bio je činjenica da je od desetoro koje je rodila, preživjelo samo osmoro, od kojih je jedno dijete bio njen djed.
Tri žene ostale same sa djecom
– Priča iza ove slike je moćna, tragična i krvava, baš kao i ove tri žene. Njihove tri priče su tri dijela jedne duže pripovjetke, slika jednog vremena i saga o ženskoj energiji kanalisanoj kroz smrt, žrtvu i mudrost – počela je priču ponosna praunuka.
Priča iza ove slike je moćna, tragična i krvava,baš kao i ove tri žene.Njihove tri priče su tri dela jedne duže pripovetke, slika jednog vremena i saga o Ženskoj energiji kanalisanoj kroz smrt, žrtvu i mudrost.Zovu se Anđa,Milka i Persa,koja je moja prababa.Koga ne mrzi,ide 🧵 pic.twitter.com/KWhrnsQEZ0
— Zmaj Od Targarijena (@fensimara) September 15, 2024
– Zovu se Anđa, Milka i Persa, koja je moja prababa. Koga ne mrzi, ide niz. Kada su im ‘41. ustaše odvele iz kuće i potom strijeljale muževe u Garavicama, ostale su same sa djecom, s kojom su pobjegle ‘u šumu’. Posljednje riječi mog pradjeda upućene babi bile su: “Čuvaj mi Žarka.“ On je bio njihovo najmlađe dijete i mnogo godina kasnije postao je moj djed. Djed je imao 3 godine i njega joj nisu odveli. Stariju djecu je posakrivala, ali sve ih je izgubila tokom rata. Sa preostalom djecom u koloni je stigla u Vojvodinu, sa Anđom i Milkom i njihovom djecom, koja su kasnije doživjela tragične sudbine. Ali to su druga dva poglavlja priče – napisala je.
Baka imala desetoro djece – preživjelo samo dvoje
– I tako je rodila desetoro, a sahranila osmoro. Ove tri žene na fotografiji, slikanoj negdje ‘50-ih, nemaju više od 50 i kusur godina. Njihova lica, međutim, pričaju drugu priču. U ovu crninu su se zavile ‘41. i nikada je više, do smrti, nisu skinule – nastavila je.
– Ona je postala njihov identitet, podsjetnik na stradanje, crna vjenčanica. Uniforma udovica je izolacija od svijeta. Tampon zona koja ih štiti od pogleda i zadiranja u misli. A misli nisu dijelile ni sa kim. Dijelom zato što su vjerovale da nemaju pravo, a dijelom zato što su svoju sudbinu prihvatile kao jedinu stvarnost. Prababa je umrla u, recimo, 90. godini. Nikada tačno nismo znali jer ni ona sama nije znala koje je godine rođena, samo da je preživjela tri rata. Umrla je tokom četvrtog rata, koji je bjesnio. Bila je nepismena, kao i njene drugarice sa slike. Nije vjerovala ni da smije da poželi da se opismeni. Svaki dan svog života provele su ne misleći na sebe. Ne znam ni kako su pristale da ih slikaju. Nisu umjele, nisu znale da postoje odvojeno jedna od druge i od svoje nesreće. Od jutra do kasne noći, njihove ruke su bile pune tuđih briga, koje su nosile sa sobom jer za drugo nisu znale. Za svoj rođendan je, ko zna zašto, izabrala 15. februar, kada su joj pravili ličnu kartu – piše dalje ova praunuka.
– I svakog 15. februara njen jedini preživjeli sin, kojeg je uspjela da sačuva, kako je obećala mužu, ide na Bežanijsko groblje da popriča sa majkom. Ponekad i ja idem s njim. Iako znam da u tom grobu više nema ni ostataka tijela, a kamoli duha, ja osjećam njeno prisustvo. Jer prije moje mame, bila je njena mama. A prije svih nas – ona. Žena koja je prevela moje gene preko rijeke Stiks. Žena zbog koje ja danas postojim – napisala je ona na kraju emotivne priče o životu njene bake Perse, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu