Počela je sa jednom mašinom uz podršku supruga i djece, a danas je jedna od najuspješnijih preduzetnica u Srbiji.
– I sin i kćerka su sada u ovom biznisu. Ćerka radi sa mnom i pomaže oko svega, vjerujem da će me ona i naslijediti, a sada je sin pokrenuo sopstvenu firmu koja se bavi štampanjem, jer se pokazala potreba za štampom na majicama koje šijemo. Osim porodice u firmi su zaposlene još dvije radnice. Zapošljavamo žene koje su ostale bez posla, a teško nalaze novi, kako bi imale posao do penzije – kaže Slašana za Blic.
U narednom periodu, plan je da počnu šiju dečju garderobu.
– Uložićemo u nove mašine – zaključila je Slađana i dodaje da joj je značila podrška 3 Banke jer ulaganje u nove mašine i razvoj posla nije moguć bez kredita.
Njihova priča je počela devedesetih godina prošlog vijeka. Vladičin Han je bio opština sa jednom od najnižih zarada u Srbiji, a do posla je bilo teško doći.
– Zato sam odlučila da počnem svoj posao. Suprug i ja smo otvorili butik, po robu smo išli u Tursku i Grčku. Butik je tada dobro radio jer nije bilo velike konkurencije, pored mene, još samo jedna žena je imala butik, ali sa dječjom garderobom. Sve je počelo vrlo lijepo, ali desio se rat i velika inflacija, a kasnije i hiperinflacija. Uspjeli smo da održimo butik sve te godine, ali je bilo vrlo teško – kaže Slađana.
Lekcija iz Novog Pazara
Godine 2006. je došla na ideju da sama šije garderobu. Otišla je u nabavku robe u Novi Pazar i vidjela kako oni rade.
-Oni sašiju, treba da zarade na tome, a onda i ja preko te njihove cijene. Uz konsultaciju sa suprugom odlučili smo i mi da počnemo da šijemo – priča ova uspješna preduzetnica.
Kako nijedan početak nije lak, tako nije bio ni Slađanin. Bilo je potrebno dosta ulaganja i znanja. Slađana nije znala da li će uspjeti u svom poslu, ali kako sada kaže trud se isplatio.
– Već na početku javio se prvi problem, bile su nam potrebne mašine koje u tom momentu nismo imali, a nismo imali ni mnogo iskustva sa tim zanatom. Jedan prijatelj nam je na početku prodao tri mašine, a pošto nismo poznavali zanat, pomogao nam je i komšija iz Vladičinog Hana, čuveni djeda Jovan, koji je radio šablone, pa je i mene uputio u taj posao. Oko mjesec dana je radio sa mnom, dodaje ona – prisjeća se Slađana.
Đokići su uporedo držali butik i bavili se šivenjem. Prve tri godine su bile jako teške jer je trebalo je da se probiju na tržište i da steknu klijente.
Oblače sportiste i pilote
-Kako je vreme prolazilo sve manje je bilo posla u butiku, prodavali smo i našu robu tu, ali nije išlo i te 2006. smo odlučili da zatvorimo butik i bavimo se samo proizvodnjom odeće – kaže Slađana.
Đokići proizvode majice, dukserice, radna odijela… Danas svi znaju za njih, a novi klijenti im konstantno dolaze.
– Radili smo i tada, a i sada za razne firme, sportske institucije, šijemo reklamne majice, majice za turnire, radna odijela za pilote… I tako malo po malo, sve je krenulo. Sada je ovo porodični posao koji obezbeđuje budućnost za mojih petoro unučića – kaže ponosno Slađana Đokić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu