Do 25. godine želi da se penzioniše i ima svoju porodicu. Život ga nije mazio, kao sin Milana Veruovića, nekadašnjeg tjelohranitelja ubijenog premijera Zorana Đinđića koji je ranjen prilikom atentata 2003. godine, mnogo je propatio, a zbog ovog incidenta cijela porodica se preselila u Francusku.
Sa 16 godina je ušao u svijet muzike, a porodica danas ubira plodove njegovog rada.
Vojaž je u razgovoru za Blic otkrio prednosti i mane kada mlad uplivaš u posao.
– Prednost je manji broj bora na licu i to što imam više vremena i prava na greške, a mana toga je da ljudi neće da te shvate ozbiljno zbog broja tvojih godina. Imao sam taj problem na početku karijere. Stariji nisu htjeli u klubove da dolaze, a mlađe od 18 nisu primali, a onda se desila ta pjesma “Pleši” i mnogo toga se promijenilo – započeo je priču Vojaž.
Svaka godina nosi i novo iskustvo, manipulacije i osude sa kojima se on bori:
– Nakon mog dueta sa Cecom, dosta starijih kolega je imalo komentare koji su po mom mišljenju subjektivni i ostrašćeni. Nisu realni. Dosta starijih kolega zamjera tu našu mladost i te trendove koja naša mladost donosi. Nemam ja šta sa tim da se borim. U studiju sam, radim svoje pjesme, ne moram kao neki ljudi da molim nekoga za pesmu.
Na pitanje šta je presudno za uspjeh u svijetu muzike, Vojaž je rekao:
– Najveću šansu da uspješ u ovom poslu imaš ako postoji mogućnost da pređeš preko svog ponosa. Postoji mnogo stvari preko kojih moraš da pređeš, mnogo ljudi koji su možda gori od tebe, a kojima moraš da prećutiš. Ovaj posao je jako prljav. Ko je spreman da pređe preko svog ponosa i ega, uspjeh je tu.
Odricanja su svakodnevna, a često nailazi i na nerazumijevanje.
– Moraš svega da se odrekneš – porodice, prijatelja, vremena, ljubavi. Mnogi ne mogu da shvate čega se mi sve odričemo. Misle da su to “tralalajke” jer nisu prošli sve što mi prolazimo. Iako mnogi misle da smo sve dobili preko noći. Nama je ta jedna noć trajala sedam godina rada, pronalaženja, maltretiranja. Rano sam shvatio čega treba da se odreknem – kaže Vojaž.
Veoma mlad je iskusio čari slave i, kako kaže, previše ga je ponijela popularnost, ali zahvaljujući roditeljima vratio se na pravi put.
– Toliko me je u jednom momentu ponjela slava, udarilo me kao cunami. Sa 20 godina sam izbacio pjesmu “Pleši”, to je bio hit godine i naredne tri godine sam imao hit godine. Klinac, 20 godina, ludilo, sve gori, to uzme dušu nekako. Imaš porodicu koja te povuče dole. Boga pitaj šta bi sa mnom bilo da nisam imao njih, ali imao sam taj temelj koji me je držao na zemlji. Drago mi je i da sam imao tu jednu fazu gdje sam počeo da letim u nebesa, jer je to lekcija i iskustvo iz kog ja na kraju dana crpim inspiraciju.
I na kraju svega, kako Vojaž kaže, bitan je cilj, ali i ono po čemu će ga publika pamtiti.
– Do 25. od mene očekujte mnogo muzike, raznih biznisa i nekoliko filmskih uloga. Želio bih da me ljudi pamte kao dobrog čovjeka. To mi je najvažnije. Niko neće za 20 godina da sluša moju muziku, doći će novi Vojaž, niti će moje uloge da gledaju. Želim da me pamte po tome da sam dobar čovjek, želim da ostavim nešto iza sebe, da učinim nekome život ljepšim – zaključio je Mihajlo.
Mladi Veruović za svoje vršnjake ima samo jedan savjet.
– Mislim da samo treba da sanjare. Mašta radi svašta, to je stvarno istina. Ne treba nikad da dozvole da neko ko ima manje snove od njih baksuzira njihove velike snove.
Cilj mu je da se do 25. penzioniše i da ostvari brak kakav imaju njegovi roditelji.
– Do 25. godine se bavim ovim, kasnije pravim djecu, srećnu porodicu i uživam. Težiću još boljem od onoga što imaju moji roditelji. Trudiću se da to bude zrelije, ljepše i iskrenije. Slava, novac i sve što dođe sa tim ne može da se meri kad se stavi na vagu sa porodicom. To je nešto u šta toliko vjerujem, da je to možda i jedini san koji imam – rekao je on.
Novu djevojku čuva ljubomorno za sebe jer smatra da kada je veza pod lupom javnosti, to brzo puca.
– Da, definitivno. Ljudi kad se umiješaju u nešto, oni dijele neki dio svoje energije i utiču na tebe i tvoju osobu. Pritisak javnosti je nešto što je kancerogeno. Moje fanove to zanima, ja to razumijem. Uspijevamo zato što smo iskreni jedno prema drugome, imamo isti cilj, naša riječ iznad bilo čije – priča Mihajlo i otkriva koliko mu je bitna podrška djevojke:
– Jako mi je bitna, provodimo puno vremena zajedno. Pričamo o svemu. Mnogo mi je lijepo kada neko koga volim da mi ono malo vjetra u leđa da me gurne da nastavim da radim.
U svojim intervjuima je nerijetko pričao da je bio crna ovca u društvu, često neshvaćen, ali danas svemu tome kaže „hvala“.
– Gledam na to kao na period života koji je morao da se desi da bih bio ovo što danas jesam. Ne bih imao ovoliko jak mentalni sklop. Subjektivno mišljenje je da sam sazreo mnogo prije mojih vršnjaka. Bio sam dosta zreliji od njih. Možda zvuči prepotentno, ali to je moje mišljenje, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu