Vršnjačko nasilje nije definisano, niti je ova oblast zasebno regulisana u postojećim zakonskim i podzakonskim propisima u Republici Srpskoj, poput propisa iz oblasti vaspitanja i obrazovanja, dječije i socijalne zaštite, krivičnog i prekršajnog zakonodavstva.
Docent dr i psiholog Sonja Stančić u razgovoru za Srpskainfo ističe da vršnjačko nasilje postoji oduvijek, ali da je u posljednje vrijeme doživjelo ekspanziju.
– Trenutno nemamo kontrolu nad nasiljem koje se dešava među maloljetnim osobama, odnosno među djecom, pogotovo ako su vršnjaci u pitanju. Na sve češću pojavu vršnjačkog nasilja, utiče vaspitanje, vrijednosni sistem koji djeca nose iz svoje porodice, kako vrednuju sebe i kako vrednuju druge ljude – ističe Stančićeva.
Ona dodaje i da geneza nasilja govori da je nasilnik obično osoba koja ili trpi nasilje ili je jako nesigurna pa pokušava kroz nasilne obrasce ponašanja da stekne određeni autoritet ili da stekne određeni ugled kako bi bila zaštićena.
– Vrlo je važno da se zapitamo ko su danas uzori našoj djeci u njihovom okruženju i njihovom školskom ambijentu i medijskom prostoru – objašnjava Stančićeva.
Roditelji se ne bave dovoljno emocionalnim razvojem djeteta
Ona smatra da se roditelji odnosno cijelo društvo ne bave dovoljno emocionalnim razvojem djeteta.
– Roditelji traže od djece da imaju dobre ocjene, da postižu rezultate u školi i van školskim aktivnostima, i na taj način emocionalni dio djeteta ostaje zanemaren. Tu se razvijaju razni strahovi, anksioznosti, problemi samopoštovanja, poštovanja drugih i nerazumjevanja sopstvenog integriteta i integriteta drugih kao i nerazumjevanje moralnih normi i normi koje treba da vladaju u jednom civilizovanom društvu – rekla je Stančićeva.
Stančićeva ističe i da sistem ne funkcioniše adekvatno kada se govori o bilo kakvom obliku nasilja, bilo ono psihičko, fizičko, verbalno ili emocionalno.
– Vrlo često ćemo sresti roditelja koji kaže: “Da, ja svoje dijete vaspitavam onako kako su mene vaspitali da bude pošteno, korektno, da poštuje druge, ali gdje ga ja zapravo puštam? Većina njegovih drugara ili društva u kojem se kreće je prilično nasilna, vrednuje nasilne elemente ponašanja, vrednuje nasilne pojedince i zapravo moje dijete će biti nesnađeno u takvom društvu”, i vi onda ne možete da ne kažete da ti roditelji nisu u pravu. Dakle imamo roditelje koji razumiju pravi vrijednosni sistem i koji žele da ugrade taj pravi vrijednosni sistem u ponašanje svog djeteta, sutra budućeg građanina, ali oni se boje da se takvim vrijednosnim sistemom dijete neće moći snaći u svom okruženju, jer okruženje u kojem mi živimo u ovom periodu jeste vrednovanje nasilnih obrazaca ponašanja na koja se djeca ugledaju – dodaje ona.
Zdrav pojedinac je najbitnija karika društva
Staničićeva naglašava i da smo prošle godine imali dosta slučajeva vršnjačkog nasilja i da već godinama unazad profesionalci upozoravaju na ovakve scenarije.
– Prošle godine smo imali vrlo teške oblike nasilja i od tad do sad ništa nije poduzeto. To što je i poduzeto jesu samo “mrvice” koje nažalost nisu dovoljne. Ovo društvo i sistem treba da se opredjele kakve žele buduće građane da imaju koji će činiti ovaj sistem, državu ili grad. Zatim onda da se poduzmu određeni koraci koji idu od porodice, škole, obrazovnog sistema, medija, društva itd. Naravno da ovo nije lako postići, ali nije ni teško. Bavimo se možda svim nekim drugim stvarima koje u tom momentu izgledaju bitne, ali zdrav pojedinac je najbitnija karika društva – poručila je psiholog Sonja Stančić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu