Ono što je pohvalno za ove mlade ljude jeste da žele da se porodično, ali i profesionalno ostvare u Srpskoj, te da su pomagali roditeljima na imanju da bi ih lakše školovali.
Najstarija od njih, Tanja, istakla je da je još od malih nogu željela da postane doktorica, što joj je i pošlo za rukom, a za šta je bilo potrebno puno truda, rada i zalaganja. Kaže nam da je vrijedjelo jer je veliko zadovoljstvo raditi posao u kojem uživate.
– Upisala sam se u srednju Medicinsku školu u Banjaluci, a zatim i na fakultet u istom gradu. Zaposlila sam se u Službi hitne pomoći Doma zdravlja Gradiška i tu sam radila oko godinu i po dana i onda sam dobila specijalizaciju iz pedijatrije – rekla je Tanja.
Bila je uzor sestrama i bratu Nemanji, koji su je kasnije slijedili dobro popločanim putem, a u lijevčanskom selu Brezik Laminci razgovor o medicini uvijek je bio u prvom planu. Na pitanje šta je uticalo da se baš sve četvoro opredijele za medicinu, ističe da je vjerovatno sam njen izbor imao dosta uticaja da to urade i ostali.
– U medicini je potrebno da razumijete druge, da ih saslušate i da imate želju da pomognete. Sve te osobine su nam zajedničke, tako da danas radimo ono što zaista volimo – rekla je Tanja.
Prema njenim riječima, najviše je voljela igračke koje imaju veze s medicinskom aparaturom.
– Još kao mala igrala sam se sa sestrama i pregledala ih, a onda smo zajedno pregledale lutke, a već u osnovnoj školi jasno sam izabrala ovaj poziv i kasnije je sve išlo svojim tokom – dodala je Tanja.
Ona ističe da je pedijatrija specifična i da rad s djecom kao pacijentima nije nimalo jednostavan.
– Dijete nije mali čovjek i sve je drugačije u odnosu na rad s odraslim pacijentima – kazala je Tanja.
U pedijatriji je i njena mlađa sestra Vanja, koja se nakon završene srednje medicinske škole zaposlila u Domu zdravlja Gradiška kao medicinska sestra.
– Pedijatrija je zaista zahtjevna, a sestra je čitav život posvetila medicini i ima veliko iskustvo s obzirom na to da je kod nas radila kao ljekar u Hitnoj pomoći. Žrtvovala je sve za karijeru, dok sam se ja, za razliku od nje, opredijelila za mirnije vode – kazala je Vanja.
Vanja se već ostvarila i kao majka dvoje djece, a sličnim putem je krenula i mlađa sestra Željka, koja je nedavno dobila blizance.
– Uspjela sam se ostvariti kao majka, a ako bog da nastaviću i studije na Medicinskom fakultetu u Banjaluci, gdje sam upisala medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku. Posljednjih šest godina radim kao laborant u Bolnici Gradiška na patologiji – rekla je ona.
Da neće iver daleko od klade, potvrđuje i njihov brat Nemanja, koji nije imao dilemu šta će upisati, jer je od malih nogu uz sestre slušao priče o ljekarima i pacijentima. Kako kaže za “Glas Srpske”, nije mu bilo teško otići ni na drugi kraj Srpske kako bi postao ljekar.
Na petoj je godini Medicinskog fakulteta u Foči i jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji, a već je izabrao specijalizaciju.
– Upisao sam petu godinu medicine i za sada ide sve u roku. Nakon završenih osnovnih studija planiram da idem na specijalizaciju, gdje već sada znam da će to biti kardiologija. Velika je udaljenost do Foče, u nekim momentima nedostaje mi i porodica s obzirom na to da nisam često u Gradišci, ali ipak znam zbog čega sam ovdje – rekao je Nemanja.
Prema njegovim riječima, kada su ga roditelji poslali na studije, dali su mu punu podršku te je samo na njemu bilo da uči i da se usavršava.
– Cilj mi je da se nakon studija vratim kući, u Gradišku, jer smatram da je to ispravan način, da znanje stečeno u Srpskoj tu i ostane – kazao je Nemanja.
Pećanci uglas dodaju da bi sve to bilo nezamislivo bez jake porodice, a za njihove uspjehe zaslužni su roditelji, otac Željko i majka Miladinka, koji ih i dan-danas usmjeravaju i daju im podršku kad god je to potrebno, prenosi Glas Srpske.
Bogatstvo
Ponosna i skromna porodica Pećanac iz gradiškog sela Brezik Laminci čitav život bavila se poljoprivredom. Domaćin Željko Pećanac kaže da su djeca njegovo najveće bogatstvo.
– Nikada nisam zahtijevao da idu tamo gdje ja želim, nego sam ih samo usmjeravao i puštao da se sami opredijele. Samo mogu reći da su to zlatna djeca koja su sa mnom radila na našem poljoprivrednom imanju i tako smo ih školovali, a kako su se svi opredijelili za medicinu, to je njihov izbor – kazao je Željko Pećanac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu