Kroz vene Olivere Viktorović teče njemačka, hrvatska, češka i srpska krv. Kako je otkrila godinama je nosila teret poznatih roditelja, a njenu porodicu zadesila je i velika tragedija kada je njena bratanica ubila svoju majku i baku.
O porodici, krvnim srodstvima, bratanici i slavnim roditeljima pričala nam je prošle godine, kada je medijima povjerila svoju životnu priču.
– Moja porodica se nekada prezivala Vihner. Nikad se o tome nije pričalo u našoj kući. Za poreklo svoje porodice sam saznala kad sam već imala djecu i bila udata. Sestra od strica Dijana je počela da kopa po našem porijeklu. Poslije smo našli i dokumenta. Moji su bili folksdojčeri, pa su se prekrstili u Viktoroviće. Pradjeda je bio Artur, a djed se zvao Emil, a njegov rođeni brat Leopold poslije je prekršten u Lazu. Svi oni su se oženili Srpkinjama – započela je glumica.
Djetinjstvo
Iz djetinjstva posebno izdvaja vrijeme provedeno sa baka Antonijom, sa kojom je farbala jaja.
– Kroz moje vene teče njemačka, hrvatska, češka i srpska krv. Tatina majka je bila Čehinja Štefica Svoboda, a baka s mamine strane je Antonija Potočnjak. Bila je Hrvatica iz Karlobaga i udala se za Srbina sa 16 godina. Moj djed Pera je bio oficir Kraljeve vojske iz Vrčina – izjavila je ona.
– Najviše sam vremena u djetinjstvu provodila s bakom Antonijom. Ona je bila žena-zmaj. Imala je četiri razreda osnovne škole, što je tada bila ozbiljna cifra. Baka je preživjela i zarobljeništvo tokom Drugog svjetskog rata. Ona me je čuvala i teška srca mi za Uskrs farbala jaja da ne bih bila jedino dijete u kraju koje nema šarena jaja za praznik. Nama je slava Sveti Nikola. Dio naše porodice živi u Rumi, mi smo u Beogradu, a jedan dio živi u Požarevcu i Žagubici. Ima i Vitorovića, ali to nije ista porodica – objašnjava glumica.
Teret slavnih roditelja
Potiče iz umjetničke porodice, a kako je povjerila tada osjećala je veliki teret zbog toga, jer su ljudi osporavali njene sposobnosti.
– Veliki je teret kad su ti roditelji glumci. Moj otac Mihailo je bio glumac, a pokojni brat Oliver Viktorović uspješan i talentovan reditelj. Nosila sam na svojim plećima tu vrstu tereta, a jednom čak i pitanje: “Da li mislite da su svi Viktorovići talentovani?”
Vrlo je to neprijatno kad djecu gledaju na taj način. Znate, često su djeca doktora ljekari. Ja sam odrasla u pozorištu. Nisam postala glumica jer su mi otac i brat bili umjetnici. Za to je kriva Ljubinka Bobić.
Otac bi me vodio svakog vikenda u Narodno pozorište, pa sam “Gospođu ministarku” s Ljubinkom gledala 14 puta, a i njeno posljednje izvođenje. Bilo je prirodno da to zavolim. Međutim, Ljubinka i njena Ministarka su doprinijele odluci da odem u “Krsmanac”.
Gledala sam je privatno i na sceni. Bila sam opčinjena njenom pojavom. Ljubinka je bila žena koja je znala tačno šta radi. Imala sam desetak godina kad je ona posljednji put stala na scenu – dodaje Viktorija.
Bratanica
Prije par godina svim medijima je odjeknula vest da je bratanica Olivere Viktorović ubila baku i majku. Glumica o tome nije govorila, a nama je priznala da je cijenila svoju Teodoru i da je vijest o zločinu došla kao grom iz vedra neba.
– Znam tačno šta hoćeš da me pitaš. Nemam problem da pričam o toj temi i mojoj bratanici Teodori, koja je ubila svoju majku i baku. Nažalost, nisam mogla da budem njen roditelj. Ona je kćerka jedinica mog pokojnog brata. Teodora je 12 godina mlađa od mene, a ja sam bila isto toliko od svog rođenog brata Olivera. Imala je ona svoje roditelje, koji sada, nažalost, nisu živi.
Svog brata sam jako voljela, a ni protiv snajke nisam imala ništa. Mislim da su njih dvoje bili pogrešan spoj i da je Teodora kolateralna šteta svojih roditelja. Ona je bila slatko dijete. Sve što se desilo prouzrokovano je lošim odnosom roditelja prema njoj. Mislim da ne zaslužuju svi ljudi djecu. Odluku o svom životu mogu da donose, ali ako se odlučiš da imaš dijete, moraš da mu se posvetiš, a ne da ga ubiješ u pojam – objašnjava Olivera.
Sklanjala sam se od novinara
Na pitanje da li je razgovarala sa bratanicom o tome šta se dogodilo, rekla je.
– S Teodorom nisam u kontaktu od 2006. godine. Pokušala sam više puta da je izvučem iz problema. Ona je djecu rodila poslije. Imala sam 2006. veliku neprijatnost s njom i majkom. Poslije tog događaja sam prekinula svaku komunikaciju, jer je to ugrozilo moju porodicu i djecu. Više nisam mogla da joj pomognem. Mnogo mi je žao što njena djeca rastu na sličan način – izjavila je glumica.
– Svjesno nisam htjela kontakt s njom. Kad se desila ta tragedija, pomislila sam u kojoj mjeri sam i ja kriva. Međutim, ništa nisam bila jer se to desilo 2015. godine, a devet godina prije toga sam prekinula odnos i rekla kraj. Sve što znam o tom događaju je iz medija. Sklanjala sam se od novinara jer nisam znala šta da im kažem. Imam ja lijepa sjećanja na tu djevojčicu. Iskreno mi je žao. Jedina sam doživjela to od bliže porodice. Možda je bolje što nisu morali to da vide – istakla je.
Inače, Olivera Viktorović je do sada odigrala više od 80 uloga u pozorištu. Autor je 14 udžbenika. Na filmu nije igrala glavne uloge, ali je profesorka, uči druge da budu glavni.
Takođe, majka je dvoje djece na koje je ponosna – Bojane Đurašković, koja je krenula njenim stopama i mlađeg sina, Mihaila, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu