Vođa novosadskog tima Pavle Momirov priča da se sa svojom ekipom koju čine Dragan Momirov, Dejan Ostojić, Vukašin Lepir, Boris Varadi, Dragan Perić, Nikola Dronjak i Mili Radojević za Bosnu i Hercegovinu uputio u nedjelju 6. oktobra i da su svi imali samo jedno na umu, a to je da pomognu unesrećenim stanovnicima Jablanice gdje su bili stacionirani.
– Srpski tim se okupio u Beogradu. Nas osmorica iz Novog Sada uz još 28 kolega vatrogasaca iz Beograda, Valjeva, Kragujevca i Užica, a nesebičnu pomoć su nam pružili dvojica bagerista i dvojica vozača kamiona sa opremom iz JVP “Srbijavode”. Praktično, nas 40 se uputilo u Bosnu i bili smo stacionirani u Jablanici, a pokrivali smo područja Donje Jablanice i Buturović polje, koji su najviše stradali u poplavama i odronima – prisjeća se on.
Došli prvi, zatekli katastrofu i otišli posljednji
Kaže da su štab formirali u Jablanici odakle su svakoga jutra kretali na nove zadatke, a da su im se ubrzo pridružili i timovi iz Slovenije, Hrvatske i Crne Gore.
– Sa svim kolegama smo imali jako dobru saradnju zato što na terenu ne postoji nikakva razlika niti je bilo ko od nas pravi. Jednostavno, želja da nekome pomogneš i ta neka muka koju zatekneš na terenu te vežu. Tu smo svi za jednog i jedan za sve. Pored toga, sa mnogima od njih se poznajemo još iz misije u Turskoj gdje smo radili na spašavanju ljudi iz ruševina. Međutim, u Bosni smo zatekli skroz drugačiju situaciju. Bujice, a zatim i klizišta odnijeli su skoro sve i ostala je gomila kamenja i po koja ruševina. U malom mjestu Buturović polju bujica je odnijela 10 kuća. Koliko je to jaka sila bila dokaz je i da su jednu kompletnu kuću koju je bujica cijelu odnijela našli skoro dva kilometra dalje od naselja u Neretvi – priča Momirov.
“Nevolja nas je zbližila”
Njegov kolega Mili Radojević kaže da su i prije polaska slušali priče o tome da je Jablanica mala sredina gdje je narod srdačan i gostoljubiv, a da su se sada u to i uvjerili.
– Bili smo stacionirani u muslimanskom dijelu gdje je bilo samo tri srpske kuće. Čuli smo puno lijepih priča, ali nas je ipak tolika doza gostoprimstva iznenadila. Ti ljudi su izgubili kuće, skoro svu svoju imovinu, neki i svoje najmilije, a kada smo se mi pojavili zaista nismo mogli da očekujemo takvo gostoprimstvo i takvu toplinu. To ne može da se odglumi. Svi su bili tu da pomognu. Nevolja nas je zbližila – ocijenio je Radojević.
Njegove navode potvrdio je i njegov kolega Dragan Momirov koji kaže da nikada takvo nešto nisu doživjeli na terenu.
– Bili smo zatečeni reakcijama mještana. Nismo mogli da vjerujemo jer su se nekada ponašali prema nama kao da im je došao rod rođeni. Djeca su nam se stalno javljala, ljudi su nam na ulicama prilazili i zahvaljivali se što smo došli, stalno nas nudili kafom i nekim osvježenjem… Ne mogu da opišem sve to. Osjetilo se da su zahvalni zato što smo došli da pomognemo i to i sada na društvenim mrežama pominju – ispričao je Dragan svoje impresije sa terena.
Srpski spasioci ostali zatečeni kada su shvatili ko im pomaže
Vođa novosadskog tima Petar Momirov objašnjava da su bili smješteni u zgradi srednje škole u Jablanici gdje su im na usluzi bili ljudi za koje su pretpostavili da su volonteri iz neke humanitarne organizacije.
– Sve vrijeme dok smo bili tamo viđali smo žene koje su nam servirale hranu, čistile prostorije i mislili smo da su iz Crvenog krsta ili neke slične humanitarne organizacije. Nisu nam ništa spominjali, a kada smo se raspitali shvatili smo da su to profesorke iz te škole, direktorka, psiholog, pedagog… Ostali smo zatečeni – priznaje Momirov.
Njegov kolega Nikola Dronjak kaže da je ostao bez riječi kada je saznao ko im je na usluzi i da su i muškarci koji su im noću pomagali bili zaposleni u toj školi.
– Oni su se podijelili. Danju su nam pomagale žene, a uveče muškarci. Nikome od njih nije bilo ispod časti da očiste iza nas, da održavaju prostorije u kojima smo spavali, da nam postave hranu… A, sve su to fakultetski obrazovani ljudi. Jednostavno, organizovali su se da i oni nama pomognu. Stvarno, svaka im čast. I onda smo došli u situaciju da, kada im se zahvalimo za nešto, oni nama kažu: “Šta hvala? Hvala vama što ste ovdje” – prisjeća se Dronjak.
Talasi kamenja nosili trudnicu na krevetu
Srpski spasilački tim susreo se u Bosni sa strašnim scenama i svjedočenjima mještana koji su im prepričavali i šta se dešavalo prije njihovog dolaska. Ono što je spasiocima ostalo urezano u sjećanje jesu priča o trudnici koju je talas kamenja razarajući kuće nosio na jednom krevetu stotinak metara prema Neretvi gdje su je ljudi zatekli i spasili. Veliki utisak na njih je ostavila i priča sa srećnim krajem u kojoj je jedno malo dijete pronađeno i spašeno ispod ploče kuće koju je na njega srušila bujica.
Ipak, nije svaka priča imala srećan kraj. Desilo se da su baš oni sa kolegama iz Crne Gore i Republike Srpske pronašli tijelo mještanina koji je spasao osmoro ili devetoro ljudi pa se vratio u jednu kuću da pronađe telefon i tamo poginuo, piše Blic.
Po povratku srpski spasilački tim dočekao je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i poručio da “dokle god imamo ovakve heroje, Srbija nema čega da se plaši!”