Iako bi mnogi muškarci rekli da je to laskavo priznanje, dolazilo je i do niza problema u njegovom životu.
Ipak, sve te probleme je prevazišao i ostao je jedna pozitivna ličnost, nasmijana, koja uvijek daje sve od sebe. Dalibor govori srpski, mađarski, engleski i francuski, ima pet mačaka i živi u stanu u Njemačkoj sa svojom djevojkom Anitom. Proputovao je svijet, bavio se košarkom, stekao puno prijatelja i generalno živi jedan lijep život.
Dalibor se rodio kao jedna prosječna beba. Bio je dugačak 54 centimetara i imao je 4.5 kilograma. Kada se rodio niko nije mogao ni da sluti da će postati tako veliki čovjek. Međutim, kako je i sam istakao, taj početak jednostavno nije govorio ništa, on ima prijatelje koji su bili veće bebe, a koji su danas ipak znatno niži od njega. Njegova prosječna visina, vrlo brzo u njegovom životu postala je nadprosječna i to je za njega uvijek bilo normalno. Kada je krenuo u vrtić bio je visok kao prosječni učenik prvog ili drugog razreda, a do 15-e godine već je dostigao visinu od dva metra.
Zbog svoje visine, kroz djetinjstvo je trpio vršnjačko nasilje, vrijeđanje i pošalice na svoj način, a sa tim se borio na jedini način koji je poznavao.
– Najbitnije je da se neobazireš na to i da izbjegavaš ljude koji to rade, samo tako možeš da sačuvaš svoj mir – rekao je.
Odrastao je 90-ih godina prošlog vijeka. Taj period svi pamte kao jako težak. U prodavnicama nije moglo da se nađe ništa, a novac je vrijedio još manje. Dovoljno je teško bilo kupiti hljeb, a kamoli odjeću. Posebno je bilo teško naći nešto za dijete koje je značajno iznad prosjeka po svojoj visini.
– To je generalno težak period, mnogo teži nego danas, a posebno je težak kada si po nečemu drugačiji. Sjećam se kada sam krenuo u prvi razred škola je svakom djetetu kupila patike. Svi su ih dobili osim mene, nisu imali broj 40. Slične probleme imao sam i sa odjećom. Farmerke, duksevi i jakne, sve sam morao da šijem – kaže on.
Tvrdi ipak da je danas mnogo lakše naći odjeću i obuću.
– Odjeću uglavnom poručujem iz različitih krajeva svijeta, ima svega i može se naći sve. Naravno sve zavisi od toga šta voliš da nosiš, ja volim slim fit stil. Činjenica je da je to sve malo skuplje, ali može se naći. Kada nešto baš nema u mojoj veličini, a sviđa mi se, ja idem u Zrenjanin kod svog druga iz djetinjstva. Dok popijemo kaficu on sve za čas riješi. Nisam opterećen kupovinom i nemoram da imam po 10 pari farmerki, košulja i svega drugog, pa samim tim ni posjete šnajderu nisu toliko česte. Ipak, drugarstvo svakako čuvamo i redovno se čujemo – rekao je, pa dodao da je za cipele ipak malo drugačije.
– Dovoljno govori činjenica da sam recimo 2001/02. imao jedan par patika, a da danas imam 13. Nisam to sve sam kupio. Imamo ovdje u Nemačkoj tipa koji pravi patike za visoke momke. On ponekada meni pokloni patike koje napravi. Ponekad ih kupim i naručim, a često mi ih neko i pokloni. Skoro mi je patike poklonio francuski NBA igrač Viktor Vembanjama. Njemu su patike i papuče bile velike, pa ih je dao meni. Papuče su meni bile male, pa sam ih proslijedio dalje. Mi smo zajednica visokih ljudi i trudimo se da ostanemo bliski i da pomognemo jedni drugima i da ustupimo jedni drugima odjeću, obuću i sve druge stvari koje možemo. To mi je skroz korektno – objasnio je Dalibor.
Nije teško naći samo odjeću i obuću, teško je uklopiti se i u standardne veličine. Prosječan krevet dugačak je dva metra, donji elementi kuhinje postavljaju se na između 80 i 90 centimetara visine, vrata su uglavnom visoka dva metra, sve to zajedno podvlači da Dalibor, kao i drugi ljudi koji su visoki koliko i on, mora da se prilagođava prostoru oko njega i uči kako da radi stvari koje su ljudima prosječne visine sasvim normalne, a to nije nimalo lak zadatak.
– Standardna vrata su 2 metra, uvijek moram da se savijem. Plafoni nisu problem oni su preko 2,5 metara, ali zato kuhinje, kreveti to umije da bude problematično. Navikneš se ipak na sve to. Moraš. Nemam svoju kuću, pa da kažem “sad ću da ulažem da mi sve bude po mjeri”, nego se prilagođavam. Na primjer, htio sam da kupim krevet, ali standardni kreveti su 2 metra, i nisam mogao da nađem veći. Sjetio sam se paleta i vezao sam četiri palete, pa sam ih poređao u 4 reda. Dobio sam krevet koji je 160×240 i bilo mi je super i za spavanje i za sjedenje. Nažalost, moja djevojka koja je 165 nije mogla baš lijepo da sjedne, pa sam skinuo jedan red, ali i to je u redu. Snalazimo se. Slično mi je bilo i sa kupatilom. Podigao sam ormarić na moju visinu, a onda me je ona pitala: “A ja?”, pa sam ga ipak, spustio, na njenu visinu, šta ću – priznaje on.
Dalibor je imao prilike i da stanuje u kući koja je namještena po njegovoj mjeri i kaže a je to bilo fantastično:
– Kad sam bio u Francuskoj, na mom prvom skupu visokih ljudi, koji je organzovan 2015. godine, gazda zabavnog parku u kom se to održavao, obezbijedio je za nas visoke momke stan. Sve je bilo uređeno za nas. Kreveti su bili 240, tuševi 250, kuhinja je bila viša od 2 metra, sve je bilo super! – dodaje.
Svi svakodnevni problemi gube na značaju kada jednom shvatiš da su neke stvari, poput prijateljstva, porodičnih odnosa i ljubavih veza isti za sve ljude. U takvim odnosima, nije mnogo bitno koliko si visok, nizak, mršav ili debeo, tu jednostavno na snagu stupa ljudskost i emocija, a za to su čist dokaz Dalibor i Anita, koji dijele svoje živote jedno sa drugim već tri godine, uprkos svim nedaćama i preprekama na koje su naletjeli.
– Anita i ja smo zajedno već tri godine. Kada sam bio klinac želio sam visoku djevojku i takvu sam tražio. Sada to nike važno. Anite je visoka 165 centimetara i nije mi bitno da li nosi štikle. Nije mi bitno da li je visoka ili niska. Bitno je da se volimo i poštujemo, bitno je da veza funkcioniše, da nađeš srodnu dušu, a ja sam je našao – rekao je i dodao:
– Ima toliko srećnih veza i dobrih primjera. Jedna djevojka iz Brazila je visoka 2,07, njen muž je oko 1,70 i srećni su. Moj drugar iz Maroka je 2,46 i bio je u srećnoj vezi sa d evojkom koja je 1,55 – ističe.
Oblast posla, nažalost, ne potpada pod isti koš. Problem sa karijernim razvojem postoji kada si “previše visok”, a ljudi Daliborove visine trpe diskriminaciju. On se dugi niz godina bavio košarkom, a sa vremenom je poželio da se oproba u glumi, modelingu, pa čak i da bude stjuart. Ipak, posebno je u modelingu naišao na velike probleme, gdje su ga odbijali na kastinzima zbog njegove visine i to mu i otvoreno govorili.
– Kada si visok svi očekuju da budeš košarkaš, i bio sam, radio sam to dugo i uživao sam. Obišao sam svijet, ali sad sam prestao time da se bavim. Pokušavam da se bavim glumom i modelingom, ali tu je prisutna i diskriminacija ponekad. Svi mi kažu: “Znaš, ti si visok”, i ja to znam, ali to može lijepo da se iskoristi, samo je teško doći do prilike da to i pokažeš. U svakom slučaju malo je teško, ali važno je da se trudiš i pronađeš ono što voliš da radiš i uspiješ u tome – priča Dalibor.
Međutim, uprkos teškoćama u pronalaženju karijere, Dalibor se i dalje trudi da ostvari svoje snove. Sada sa 39 godina aplicirao je da postane stjuart i nada se da će mu se želja ostvariti.
– Aplicirao sam za to, nadam se da ću uspjeti i dobiti šansu da budem najviši stjuart na svijetu – rekao je Dalibor za Telegraf.rs.
Svjestan da nije imao baš lagan život, ali da je kroz njega ostao pozitivan, Dalibor je današnjim mladim ljudima poželio puno sreće i poslao im jaku poruku za kraj intervjua:
– Treba ostati pozitivan u ovim ludim vremenima. Bitno je neobraćati pažnju na to šta drugi kažu. Prošao sam i kroz vršnjačko nasilje i kroz vrijeđanje i prozivanje. Teško je da vas to ne dotiče. Okružite se dobrim ljudima i napravite od njih bliske prijatelje i biće mnogo lakše – kaže on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu