Sremuš je u našem narodu poznat i kao medveđi, šumski ili divlji luk, koji je u aprilu počeo svoju sezonu cvjetanja, ima izraženu nutritivnu i i intenzivan miris koji podsjeća na bijeli luk.
On je snažan prirodni antibiotik, koji obiluje vitaminom C, alicinom, alisulfidom, mineralnim materijama, sumpornim jedinjenjima, karotinom… U narodnoj medicini smatra se biljkom koja je ljekovitija od bijelog luka, a pritom mu daju prednost i jer raste samoniklo, te nije tretiran pesticidima.
Prikuplja od davnina, a i danas ga ljubitelji prirode i izletnici rado beru kad naiđu na njega, no oprez – morate imati potrebno predznanje kako ga ne bi pomiješali sa identičnim samoniklim vrstama, od kojih su mnoge otrovne poput đurđevka i mrazovca prenosi Žena Blic.
Mladi listovi sremuša beru se na proljeće – tokom aprila i maja i preporučuje se da se konzumiraju svježu, s obzirom da tada i imaju najviše ljekovitih svojstava. Lukovice sremuša se pak beru krajem ljeta ili na jesen, poslije cvatnje.
Postoje brojna korisna svojstva ove biljke, a između ostalog utiče na bolje pmaćenje i koncentraciju, pomaže kod respiratornih tegoba, spriječava bolesti srca i krvnih žila, bori se protiv nesanice i vrtoglavice, snižana krvni pritisak…
Ima široku primjenu i u gastronomiji, a odličan je izbor za različite soseve, salate, umake.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu