Kako su objavili na Fejsbuku, rodila je kćerku Ivu.
– Prošla je sve sa samo 14 godina. Tešku bolest, strepnje, muke i patnje. Zajedno sa njom je patila i njena porodica. A onda je nečije DA omogućilo da Marija dobije novo srce i da krene u novi život. Transplantacija se dogodila u austrijskom Innsbruku prije 16 godina, a srce je stiglo iz Njemačke – naveli su iz Udruženja i dodali:
– Srednja škola, fakultet sve uspješno završeno, mladalački dani. A onda se, što je i prirodno, zaljubila u svog Marina. Doživjela je i svoj najsvečaniji trenutak u životu, a to je njena svadba. Ono o čemu su maštali ona i njen Marin je beba. To, još samo taj cilj da ostvare. Bilo je sigurno stresno pa donekle i rizično da se trudnoća dovede do kraja. Ipak, desilo se. Na svijet je 23. oktobra stigla malecka Iva, a za Mariju i Marina je to bio možda i najsretniji dan u njihovim životima – rekli su.
Srećom, sve je prošlo kako treba i njihova velika želja je ostvarena.
– Hvala Bogu i doktorima koji su omogućili da im se ostvari njihova velika želja. Mi im možemo samo poželjeti svu sreću svijeta i da mala Iva bude živa, zdrava i sretna zajedno sa svojom mamom i tatom, divnim i upornim ljudima. Njihova velika ljubav je iznjedrila ono što su oduvijek željeli – bebu – napisalo je Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.
– Do trenutka kad sam saznala da te nosim ispod srca čekala sam dugih 5 godina i 8 mjeseci. Bog samo zna koliko sam te željela i voljela dok si mi samo u mislima bila. Ispod srca sam te nosila 7 mjeseci. A onda si, djevojčice moja, požurila da nas upoznaš, jer ti izgleda ne voliš čekati – kaže Marija.
– Ipak, malo si više požurila pa si morala biti još 34 dana u bolnici. Е to mi je čekanje najteže palo. Možda jer sam se onog dana, kad si se ti rodila, rodila i ja, tvoja mama. Hvala ti što si postala moj smisao. Hvala ti što si pokazala da si pravi mali borac, mala lavica. Hvala dragom Bogu što mi te poslao – dodala je ona.