Prvo pustite da voda malo otekne, pa je onda pijte…“, bile su riječi „stručnjaka“ iz ViK koje smo slušali svaki sedmicama i mjesecima dok je područje kantona Sarajevo bilo pod redukcijama zbog suša i nestašice pitke vode. Molili smo dragog Boga za malo kiše, a onda kad je pala kiša stigli su problemi s rijekama, potocima, jezerima… a onda automatski i klizištima.
Klizištima koja nastaju onda kad nema dovoljno šuma. Gustih šuma koje ova država odnosno nesavjesna politička elita te ostala budžovanska stoka kojoj ništa nije sveto, uništava iz dana u dan. Kako je krenulo, neće nam pomoći to što nam voda iz cijevi prvo malo otekne kako bi je mogli piti. Neće nam pomoći možda ni ionako nekad pretjerano hlorisanje vode koja iz česme više liči na mlijeko u pojedinim dijelovima grada… Jer biće toliko zagađena da ćemo na kraju morati raditi nešto što nikako nije dobro za zdravlje ljudi ni za njihov novčanik – svakodnevno kupovati flaširanu vodu. Dobrim dijelom uvoznu. I opet će neko da dobro zaradi.
Suše dođu i prođu, kiše nema pa ima. I sve se vrati na staro. Ali šta je sa zagađenom vodom s kojom suša nema nikakve veze?! Šta sa katastrofom koju proizvodi ljudski faktor krčenjem šume svaki dan, izgradnjom hidrocentrala gdje im se ćefne, uništavanjem Une, Neretve i drugih rijeka i izvorišta poput Vrela Bosne? Kao da nemaju djecu, porodice…




Šta je sa kopanjem kamenoloma (jedan kod Jablanice će se dugo istraživati nakon posljednje tragične vodene katastrofe koja nas je zadesila) i sličnim radnjama koje, kada se desi neki prirodni udar poput i najmanjeg zemljotresa ili jake kiše i vodenih nanosa, izazivaju lančanu reakciju gdje jedno vuče ono drugo i tako dobijamo ekološku nesreću ogromnih razmjera?
Da li će se ikada u ovoj zemlji naći neko dovoljno moćan, ili neka organizacija, savjesna politička partija i slično… da stane u kraj ovoj destrukciji?
Jedan od najboljih primjera nelegalne gradnje i direktno učešće političkih vlasti u tom zločinu svakako je nelegalna gradnja oko Sarajeva gdje se, sa okolnim prigradskim naseljima, više od pola miliona stanovnika snadbijeva vodom koja silazi sa planina oko grada.
Običan čovjek ili manja grupa ljudi ne mogu odbraniti ova sveta mjesta koja su oduvijek mnogo značila za našu zemlju, njenu djecu i sve buduće naraštaje koji će poželjeti da kao što smo i mi nekad radili, odu u prirodu, budu na čistom vazduhu i napiju se vode s nekog izvora kojih je pogotovo u i oko Sarajevskog polja veliki broj. A ovi gore spomenuti velikani naše političke scene kao da nemaju djecu, porodice, savjest, kao da njima sve to ne treba… A možda je baš tako. Možda njihova djeca šetaju, ljetuju i zimuju, skijaju, udišu svjež zrak… po alpskim obroncima Austrije, Švajcarske, Italije, Slovenije, Francuske… pa im naša priroda nije previše ni bitna.”
Poznati ekološki aktivista, Anes Podić iz Udruženja Eko akcija prokomentarisao je ovako za Bosnainfo ovaj sve više gorući problem s kojim se susreće naše društvo.
– Što se tiče snaga koje brane prirodu mi imamo samo ljude koji brane svoje rijeke, sela, šume… Imamo udruženja građana koja im pomažu u tome. A kad su političari u pitanju, oni čim dođu na vlast potpuno zaborave sve ono što su najavili, obećali… i svi nastave da rade isto kao prethodnici. Oko nas se vodi politička borba samo toga ko će se staviti u ulogu posrednika između onih koji imaju novac i prirodnih resursa kojima na žalost politika odnosno država raspolažu – kaže Podić.
Jedan od najvećih krivaca za uništavanje Bjelašnice, načelnik Opštine Trnovo Ibro Berilo, „pao“ je nedavno i protiv njega i najbližih saradnika tek treba da krene istraga o nelegalnoj gradnji. Ipak, to po mišljenju Podića neće mnogo toga riješiti.
– Na žalost i BiH ne postoji pravna država. Da postoji onda bi se gore na planini desilo rušenje epskih razmjera. Međutim jedina kuća za koju ja znam da je bila srušena u Kantonu Sarajevu jeste kuća od jedne romske porodice na Gorici. I to je sve. Berilo jeste u zatvoru, ali se mnogo toga nije pomaklo. Gradnja se i dalje nastavlja. Berilo je bio u ulozi posrednika fantastičan kad je u pitanju njegova korist. Mislim da ko god da dođe na mjesto načelnika Trnova da će nastaviti raditi isto. Berilo na Bjelašnici ne bi mogao ni cigle betonirati da nije imao podršku iz kantonalnih vlada.
– Igman? Pa, gore je cijeli plato bitan, jer kad se gleda to kroz područje Sarajevskog polja, 90 posto vode čiste dolazi sa Igmana i Bjelašnice. Na Babinom dolu, primjera radi, nalazi se ponor iz kojeg voda putuje do hrasničkog vrela za 8 dana, i to vrlo malo pročišćena – govori Podić.
Ne tako davno na području Opštine Hadžići, tačnije u mjestu Lepenica, bilo je planirano građenje mini hidrocentrala, a sprovođeno je i bušenje bunara s pitkom vodom…
– U Hadžićima su imali problema sa snadbijevanjem vodom pa su kopali bunare na preko 160 metara i pronašli su vodu, ali je voda na toj dubini bila zagađena fekalnim otpadom.
– Kad je u pitanju gradnja mini hidrocentrala na Lepenici od toga nema ništa. Izglasana je zabrana izgradnje tih hidrocentrala. Oni koji su planirali to da grade dobili su rok od 3 godine da predstave projekat, on ističe koliko znam u augustu 2025.. Zasad koliko sam upoznat od toga nema ništa, pojasnio nam je naš sagovornik.
Ako je ono na Bjelašnici ekocid, onda ono što se radi na Trebeviću posljednjih mjeseci i godina predstavlja pravo „epsko čišćenje planine od šume“. Mala planina koja je među omiljenim izletištima ne samo za Sarajlije nego i brojne goste iz regiona koje srećemo gore, polako se pretvara u jedno veliko apartmansko, hotelsko, bogatunsko turističko selo… bukvalno nastaje grad iznad grada.
– Trebević je zaštićen zakonom još davne 1954.. Potom je Vlada RS donijela zakon o zaštiti planine na dijelu RS-a. Ali tamo gdje su već postojali regulacioni planovi, tu se smjelo graditi. Opština Istočni Stari Grad je inače donijela te regulacione planove prije nego što će nastupiti ta odluka o zaštiti. Međutim, to je suprotnost sa odlukom iz 1954. godine. Ta odluka je na žalost uništena u ratu. Republički zavod za zaštitu prirode se nalazio na pordučju Grbavice i najveći dio njihove dokumentacije je stradao. Tu se priznaju samo originalni dokumenti. Mi i da hoćemo to ne možemo pobiti na sudu jer nemamo originalne dokumente – kaže Podić.
Skandalozne odluke Vlade KS
Neretva je posebna priča i možda najbolji primjer kako jednoj državi nije stalo do onog prirodnog bogatstva kojim raspolaže nego je samo važno pronaći čovjeka s parama i za dobru cijenu prodati mu zemlju da radi s njom šta želi.
– Bitka za tu rijeku je izgubljena još 2010. godine. Oni su tada dobili dozvole za mini hidrocentralu. Veliki propust je napravilo Federalno ministarstvo koje je imalo pravo da uloži primjedbe na projekat ali oni nisu uopšte reagovali. A onda je uništena i ta arhivska dokumentacija koju je posjedovala Federacija. Pravna poluga više ne postoji. Lokalni otpor na žalost ne može da zaustavi to. U Ulogu živi 12 ljudi. I ko će se pobuniti? Mnoga mjesta su tako napuštena kao Ulog i jednostavno nema ko da se pobuni. Oni koji bi trebali stati u odbranu prirode nisu više tu, napustili su ta mjesta…, podsjetio je na tužnu istinu i našu realnost Podić za Bosnainfo.
Temelj problema leži u odlukama koje donose vlasti, a u ovom slučaju Sarajevskog polja i okolnih planina to su kockaste glave i sarajevske ikone koje sjede na sjednicama i skupštinama gdje se ovakve skandalozne odluke donose. Opet treba naglasiti da i oni koji bi nešto promijenili prosto su endemični i ne mogu sami uticati na odluke grupe ljudi…
Posebno je Podić skrenuo pažnju na sumnjive izmjene prostornog plana uređenja koji je izmjenjen 2017. godine, a upravo su to čekali oni koji žele da grade i uništavaju.
– Kanton Sarajevo je 2017. izmijenio prostorni plan. Dodali su tačku po kojoj na prijedlog neke Opštine može biti vršena gradnja po principu bilo kad, bilo gdje. I trajanje tog plana se produžilo prije nekoliko mjeseci u Vladi Kantona, tako da ni nova vlast nije ništa promijenila. I odatle ovoliki objekti oko Sarajeva. I opet se vraćamo na ono da je važno samo ko će biti posrednik između onog koji ima pare i onog koji upravlja dozvolama za korištenje resursa. To je jedina istina – zaključio je Anes Podić za Bosnainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu