Sudbine

(FOTO) "Po 3 dana ne bude ni hljeba, NIŠTA NEMAMO" Teška sudbina sedmočlane porodice Marinković koja živi u sobičku od 8 kvadrata

Užasna sudbina pogodila je sedmočlanu porodicu Marinković koja živi u sobičku od osam metara kvadratnih koja prokišnjava a njihova djeca su posebno pogođena činjenicom da sa njima neće da se druže vršnjaci jer su siromašni.

FOTO: HUMANITARNA ORGANIZACIJA SRBI ZA SRBE

Nemamo ništa, po dva-tri dana ne bude ni hljeba. Djeci za rođendan kupimo sok i naspemo svakom po pola čaše. Još se nije desilo gosti da nam dođu. Mnogo je teško – bolno i uz duge pauze priča Elena, majka petoro djece.

Do porodice Marinković vode utabani tragovi siromaštva kroz selo Gornjani, opština Čučer – Sandevo, na obodu Skoplja u Skopskoj Crnoj Gori.

Selo zaboravljeno u vremenu i prostoru, s ulicama nalik onima u žicom opasanom Orahovcu. Cijeli krajolik nalikuje jedan drugome. Kako i ne bi kad su to nekada bili predjeli pod istom vlašću naših svetih i prebogatih srednjovjekovnih vladara.

FOTO: HUMANITARNA ORGANIZACIJA SRBI ZA SRBE

Kako navode predstavnici Humanitarne organizacije “Srbi za Srbe”, danas potomci tih istih vladara, nadomak manastira Svetog Nikite, zadužbine Svetog Kralja Milutina, “žive u rangu kmetova iz davnih vijekova. Ogledalo naše i paradoks vremena!”

Pročitajte još

Porodica, koju, pored majke Elene, čine još otac Boban i djeca Marko (14), Boris (13), Nikolina (12), Filip (6) i Lazar (3), dočekala je predstavnike Humanitarne organizacije “Srbi za Srbe” ispred nedovršenog objekta koji im je odmah privukao pažnju dok su još koračali ka njima.

– Kad god pomislimo da smo vidjeli sve moguće stupnjeve siromaštva, nanovo nas nešto demantuje! – navode oni, piše Blic.

Žive u sobičku od osam kvadrata

– U ovom sobičku od 8 kvadrata svi živimo, jedemo i spavamo. Nemamo ništa više od toga. Nema ni kreveta, prokišnjava, teškoće su, nažalost, svakodnevne – jada se namučeni Boban, koji izgleda bar desetak godina starije od datuma upisanog u njegovoj ličnoj karti.

Zatočenici ove tamnice siromaštva, koji najviše ispaštaju, jesu skromni mališani koji su posjetioce posmatrali oborenih pogleda, prisluškujući razgovor sa njihovim roditeljima. Uprkos razlici u dijalektu, ispričali su dosta toga.

– Tijesno je, ima samo tri kauča. Ljeti kad je baš vrućina, odemo nas dvojica na gornji sprat. Tamo je jedan krevet i nemaju vrata, pa se možemo bar malo rashladiti. Zimi je mnogo teško. Ne možemo ni da dišemo kada tata stavi drva da se ugrije soba – rekoše Marko i Boris.

Niko neće da se druži sa djecom

– Društva nema. Malo u školi što ostanemo na terenu da se poigramo i to je sve. Neće niko ni da se druži sa nama, kažu da smo siromašni – tužno su dodali.

Ovi hrabri momci nedavno su i ugasili požar kad se odžak zapalio. Prvi su reagovali i spriječili da se proširi na cijelu kuću. Ostaci toga još su vidljivi i nesanirani.

Paket jaja, džak brašna, vekna hljeba i kesica kokica na starom televizoru vrlo vjerovatno će biti na višednevnom meniju. Trude se makar za djecu uvijek nešto da bude. Bez ormara, frižidera, stola za ručavanje… Umjesto stolica, koriste cigle! O uslovima za učenje, izlišno je govoriti. Ipak, uprkos svemu, ta tamna soba je uredna, sa sve pod konac rasprostrtim i usisanim tepihom. Tamu, osim dnevne svetlosti, razgone jedna sijalica i nekoliko traka sa šarenim lampionima. Posljednji pokušaj roditelja da djeci makar na ovaj način približe radost praznika!

Pored svih muka Marinkovići se ne predaju

Marinkovići ne žele da pokleknu. Domaćin, građevinac i fizikalac, uspio je u sklopu te udžerice da ozida izdvojeno kupatilo, kakvo takvo. Da imaju bar negdje da operu zube i ruke.

– Radim na građevini, bude makar da preživimo. Moram još dosta toga da okrpim, nedostaje pola krova, stepenice su loše i nebezbijedne. Supruga mi je jednom pala i povrijedila se. Od tada se plašim za djecu i kosa mi se ježi kad vidim da su krenuli gore – kaže Boban.

– Djeca su nam dobra i svi se lijepo slažu. Kroz svašta smo prošli Marko, Boris, Nikolina i ja, oni su mi iz prvog braka. Suze mi opet krenu na oči kada se sjetim svega. Nije za priču, izvinite – uključila se opet majka Elena u razgovor, koja, zbog stresa, ima problem sa šećerom.

Na kraju posjete, oglasila se i jedina djevojčica Nikolina, jedva čujno odgovarajući na pitanja.

– Nekad bude hladno, nekad toplo. Kad ima drva, toplo je, a kad nema… Pomažem mami da čuva mlađu braću i da zamijesi hljeb. Svake noći maštam da imam roze sobu! – rekla je Nikolina.

Humanitarna organizacija “Srbi za Srbe” se nada da će ova priča doći do mnoštva dobrih ljudi i redovnih dobrotvora.

– Hajde da zajedno “skinemo zvijezde sa neba” za ovu djecu! – poručili su iz Humanitarne organizacije “Srbi za Srbe”.

Kako pomoći porodici Marinković?

Porodici Marinković ljudi dobre volje mogu pomoći novčanim donacijama putem SMS poruka, direktnim uplatama na običan i devizni račun, putem PayPal-a i donatorske platforme iz raznih dijelova svijeta.

SRBIJA

1. SMS na 7763 (200 dinara)

2. Račun: 160-279491-71

3. Pay Pal

4. Devizni račun

REPUBLIKA SRPSKA

1. Poziv na broj 17763 iz fiksne i mobilne telefonije (2 KM)

2. Račun: 56201281300241-58 (NLB razvojna banka)

3. Pay Pal

CRNA GORA

1. Račun: 510-91548-03 (Crnogorska komercijalna banka)

2. Pay Pal