Ona je jednom prilikom ispričala kako je prevazišla brojne psihičke i fizičke izazove u životu.
Naime, njeni roditelji su bolovali od raka, rođena sestra takođe, velika porodična tragedija im je obilježila živote. Sin njene sestre preminuo je kada je imao osam godina.
– Porođaj je krenuo normalnim putem, a onda se dijete zaglavilo u porođajnom kanalu, pa sam se na carski rez na kraju porodila i onda kada sam ga uzela u ruke, prosto nisam znala šta ću sa sobom, krenula sam da plačem, tako da je osoblje koje je radilo u tom momentu, ja sam se porodila u Austriji, jer sam tada bila tamo na privremenom radu i boravku, osoblje je mislilo da sam doživjela postporođajni stres koje žene često doživljavaju, a onda mi je trebalo i neko vrijeme da se ja izridam, isplačem, da objasnim ženama, u stvari, šta je moj problem, koja je moja muka i prolazila kroz agoniju svega toga – prisjetila se Biljana najtežeg trenutka u svom životu u emisiji “RTS Ordinacija”.
Biljana je sve vrijeme bila uz bolesnog sestrića
– Bila sam prisutna baš u vrijeme njegove bitke, borbe, pošto je u to vrijeme sestra operisala kičmu, jer je imala diskus herniju i nije mogla da ustane na noge, smjenjivali smo se, naravno, svi mi iz porodice uže, ko je boravio sa njim, ko je mogao da provodi neko vrijeme, kvalitetno sa njim, ja sam, takođe, provodila iako sam bila sa već poodmaklom trudnoćom, kada je dijete već bilo pod prilično jakim sedativima i kada vidite da mu nije dobro, ali je bio izuzetno hrabar. Nije imao punih devet godina kada je preminuo. U aprilu je preminuo, a u avgustu bi napunio devet godina, a sa tri i po mu je dijagnostikovano – nastavila je Biljana svoju tešku priču i dodala da nije gubila nadu do samog kraja da će mu biti bolje.
Borba sa emocijama u trenutku kada dobija svoje dijete, a gubi sestrino bila je veoma teška.
– Teško je pomiriti se, to su stvarno situacije koje nikome ne bih poželjela u životu, a zamislite, nije samo meni bilo tako, zamislite koliko je ljudi oko mene isto to preživljavalo, počevši od moje majke, koja jedno unuče ispraća, jedno joj stiglo, pritom to joj je prvo unuče od mene i nema prostora ni ona žena da se raduje, zamislite i moju sestru, svoje ispraća, sad nas dvije smo nekako povezane kroz cijeli život i ne može da se raduje mom djetetu, ali u neku drugu ruku, opet je našla taj momenat da se nekako vadi iz svog bola, iz svoje tuge te nenormalne, u stvari, možda je tako, uslovno rečeno, Bog namjestio, da dođe upravo to jedno malo biće koje će da popuni tu jednu prazninu koja je ogromna ostala u našim srcima, nije on mogao da je popuni cijelu, da se razumijemo, on je biće za sebe i Nikola je bio biće za sebe i svako ima svoj dio u srcima, ali, evo da kažem kroz cijelo njegovo odrastanje, djetinjstvo, nebitno, uvijek se nekako protezao i povezivao taj datum i uvijek ga je pratila ta neka tuga. Ove godine slavimo punoljetstvo i odlučila sam da se ove godine baš radujem – rekla je pjevačica.
“Javila sam se na vrijeme”
Biljana je otkrila da se više puta suočavala sa najtežom dijagnozom, ali da se oba puta javila na vrijeme.
– Meni je, sva sreća, definisano kao karcinom, ali nulti stadijum. Sva sreća, pa imam tu zdravstvenu kulturu od malena, od kako sam postala djevojka, posjećivala sam ginekologa redovno i nisam ih mijenjala, imala sam isključivo jednog kod koga sam godinama išla, koji je pratio. S obzirom da u porodici imam tu neku porodičnu anamnezu da vučem taj neki gen i baka i deka sa mamine strane i mama u to vrijeme, ona je mene rodila, pa tada je otišla na operaciju karcinoma. Sada je, hvala Bogu, živa i zdrava i treba da slavimo osamdeseti rođendan – istakla je Biljana Sečivanović tom prilikom, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu