Milka je imala značajnu ulogu u životu i radu slavnog pisca i značajno doprinijela njegovim literarnim djelima i širenju njegovih ideja.
Milka je bila Kočićeva doživotna ljubav, podrška i najzaslužnija je za čuvanje uspomene na njegov život i djelo.
Povodom 120 godina od njihovog vjenčanja, banjalučki istoričar Zoran Pejašinović objavio je zanimljivu priču na svom „Fejsbuk“ profilu.
– Prošlo je već punih pet godina od kako joj dariva onu „Bosansku vilu” i crvenu ružu. Godinama su se dopisivali a tek preko ferija viđali. Sada se posve vratio sa studija u Beču i valjalo mu je naći kakvu stalnu službu. Prihvatio je poziv iz Skoplja, u tadašnjoj Turskoj, gdje je u srpskoj gimnaziji trebao neko da đake poučava našem jeziku i knjigama. Već je napunio 28, a ni ona više nije bila tako mlada – imala je 23. Vakat je da se uzmu – navodi Pejašinović.
Petar je, kako piše Pejašinović, naumio je da ih vjenča njegov imenjak Ivanković, znameniti prota u Jošavci, gdje je Milka već nekoliko godina živjela sa roditeljima, prenosi BLuživo.
–Ali, prota Petar ni da čuje. Ne bi, veli, da se zamjera sa Milkinim ocem, Stevom Vukomanovićem. On je šumarski poslovođa a sa ženom Jekom, Milkinom majkom, drži i kafanu sa konačištem – dodaje.
Zato je Petar dogovorio sa svojom izabranicom da se nađu u Banjaluci i da vide šta će.
-Te nedjelje, 18. septembra 1904. godine, bilo je kišno, kao da će potop. Milka je pristigla u grad, kod očevih prijatelja Marića, a Petar je došao iz Gomionice. Tražio je od Milke da se odmah vjenčaju i pođu u Srbiju, pa dalje ka Skoplju. Milka je bila zbunjena, mada je znala šta je čeka i šta joj srce želi. Plašila se roditelja, ali ne zbog same udaje, nego više zbog takvog, potajnog vjenčanja i bježanja sa mladoženjom. Srce je nadjačalo, ali vjenčanje u gradu nije bilo baš sigurno. Petra su vlati pratile pa su se mladenci plašili da bi im mogli poremetiti planove i veselje – pojašnjava Pejašinović.
Zato Petar, dodaje, predloži da pođu za Beograd preko Okučana, pa da u Lijevču svrate u Romanovce.
– Tamo, veli, već 13-14 godina službuje njegov prijatelj Sava Rađević, koga je upoznao još kao gimnazijalac u Sarajevu, dok je sadanji romanovački prota učio Bogosloviju u Reljevu. Savo će ih, veli, sigurno vjenčati. Tako su te kišne večeri u fijakeru porodice Koprivica krenuli ka sjeveru. Uloge starog svata prihvatio se Lazar Marić, a kumstvu se obradova Dušan Zita. Uveliko je bilo smrklo kada su pristigli kod prote u Romanovce. Protina žena je na brzinu isplete vijenac od vinove loze, koji mladencima metnu na glave, a prota ih povede u skladnu brvnaru posvećenu Svetom Nikolaju i oko sat pred ponoć vjenča. Proveselili su se do zore, a onda sa izlaskom sunca, gospođa Milka i njen muž Petar Kočić krenuše ka Beogradu… – zapisao je Pejašinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu