Govorim tečno engleski, njemački i arapski, ali ne i bosanski. S obzirom da ne možeš napraviti u marketingu bez poznavanja jezika i s obzirom da oduvijek imam ljubav prema kuhinji, odlučio sam da otvorim restoran, kaže Salameh.
Pripreme za otvaranje restorana trajale su godinu i po. Problem mu je predstavljalo nepoznavanje jezika i birokratija.
– Gdje god da odem. ja poštujem sistem. Problem je u tome što sam navikao da rješavam stvari digitalno, a kada sam došao ovdje nisam znao odakle da počnem. Imao sam osjećaj da usred pustinje tražim vodu. Da sam tad imao ovo znanje, bilo bi mi mnogo lakše. Borio sam se sa i stereotipima, zbog kojih su mi postavljali pitanje zašto bi stranac uopšte dolazio u BiH da otvori restoran – priča Salameh.
Marinirano jagnje i komšinski marketing
Kuhinja iz Sirije, Libana, Jordana i Palestine je raznovrsna, a mnoge đakonije iz tog repertoara Salameh nudi svojim gostima. Svojoj široj porodici htio je, jedne prilike, da pokaže kako marinira jagnje, i dobio je neočekivan odgovor. Rekli su da će to probati “sljedeći put”.
– Sljedeći put smo otišli na vikendicu i pred njima sam marinirao cijelo jagnje, pripremio rižu, ispekao jagnje i skoro da su pojeli i kosti. Pitali su kad će to raditi sljedeći put – kaže Salameh.
U svom restoranu ovaj preduzetni Palestinac nudi i piletinu, kebab, šiš kebab i druge kebabe, ali na palestinski način, s arapskim ukusom, dodajući arapske začine i marinadu.
– Mariniramo meso dan ranije i ljudima se ovo svidjelo, vole ove naše ukuse, dolaze kada osjete mirise naše hrane – kaže Salameh.
Dok je sređivao papirologiju za restoran, pozivao je komšije u goste da probaju jela koja priprema.
– Ispostavilo se da je to dobar marketing – kaže Salameh.
Često je putovao i sa sobom donosio začine iz Emirata, Katara, Jordana, za kućnu upotrebu. Pronašao je jednu radnju u Sarajevu koja mu isporučuje potrepštine, ali često naručuje i od ljudi koji putuju u zemlje arapskog svijeta.
S obzirom na to da na različite načine priprema meso, rižu, čorbe i druga jela, Salameh kaže da je najbitnije imati ljubav prema kuhinji i uživati u njoj.
On kaže da posebno uživa i u kineskoj i u evropskoj kuhinji i da voli pokazati svoje kreacije u tim kuhinjama.
Od Britanije do Katara
Salameh je osamdesetih boravio u Velikoj Britaniji gdje je studirao poslovnu administraciju. Kada je završio studije u Velikoj Britaniji, čak i dvije godine prije kraja studija, počeo je da se bavi marketingom i dizajnom.
Tako je počeo da se bavi i slikanjem i kreiranjem događaja.
– Kad sam 1995. shvatio da u nekoliko minuta ili nekoliko sati možeš pomoću kompjutera uraditi ono što radiš zapravo nekoliko sedmica pa i nekoliko mjeseci, morao sam da savladam rad na kompjuteru. Dvije godine kasnije bio sam umjetnički direktor najveće oglašivačke agencije u Egiptu. Od tada znam da ne postoji nemoguća misija, čak i u uslovima u kojima nije bilo interneta – kaže Salameh.
Poslije Egipta, Salameh je otišao u Katar gdje je bio jedan od umjetničkih direktora agencije za oglašavanje. Potom je dobio posao u Al džaziri, na poziciji brendinga i organizacije događaja.
– Radio sam na sebi i razvijao se. Pa čak i sada uvijek tražim način da razvijam posao tako da mogu kontrolisati situaciju i dobiti pozitivna iskustva kupaca – priča Salameh.
Kaže da je, dok je imao slobodnog vremena, putovao po Bosni i Hercegovini, a da i sada često putuje s porodicom, kad ima vremena.
– Sada nemam toliko slobodnog vremena, jer opet sam u biznisu – kaže Salameh.
“Palestina mi slama srce”
Pitanje odlaska u Palestinu već nekoliko godina kod Salameha izaziva tjeskobu. Prvi put je u Palestini bio 2010. godine.
– Htio sam da vidim porodicu koju nikad nisam vidio. Otišao sam i ostao 17 dana. Potom se vratio za 14 dana, s porodicom. Treći put otišao sam 2019. godine. Planirao sam otići i kasnije, ali zbog brojnih napada na društvenim mrežama shvatio sam da ipak neću otići, jer mi izazivaju anksioznost – priča Salameh za Buku.
Sada je, kaže, u kontaktu sa rođacima koji žive u okupiranoj Zapadnoj Obali, ali ne može reći slobodno ono što želi, kako ne bi izazvao probleme.
– Prije tri mjeseca nestao je moj 23-godišnji rođak, bez ikakvog razloga. U kontaktu s porodicom shvatam da ne postoji zakonska zaštita za Palestince na Zapadnoj Obali, a i da o tim temama ne mogu pričati preko telefona. To mi slama srce i izaziva mi depresiju koja me vodi u bolest – kaže Salameh.
U Pojas Gaze, odakle potiče, nikad nije mogao otići.
Kako je ispričao za Agenciju Anadolija, njegov otac je protjeran s ognjišta iz Ramalaha krajem pedesetih godina prošlog vijeka, godina nakon čega je kao izbjeglica živio u nekoliko zemalja.
– Nikada više nije mogao da se vrati nazad, pokušavao je cijeli život da se vrati tamo, bar radi posjete, da vidi rodbinu, braću, sestre, svoje selo, ali nije bilo šanse da se vrati, nikada mu nisu dozvolili – priča Salameh.
Salameh je odlučio da se skrasi u BiH, jer je oženjen Bosankom. U Travniku se, kaže, već osjeća kao kod kuće.
Svojoj porodici je već rekao da ga, kada umre, sahrane ili u Palestini ili u Bosni i Hercegovini koju je, kako je kazao, mnogo zavolio, jer ga podsjeća ga na njegovu daleku domovinu koju često vidi u snovima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu