Ovim je riječima Miroslav Subašić, osnivač “Mozaika prijateljstva”, koji vodi najveću javnu kuhinju u Banjaluci, najavio sezonu prazničnih ručkova za najsiromašnije mještane najbogatijeg grada u Srpskoj.
– Sezona prazničnih ručkova počinje, kao i svake godine, 25. decembra, na katolički Božić. Potom ide novogodišnji ručak, pa svečana trpeza za pravoslavni Božić. Mnogi naši korisnici već broje dane, ne mogu dočekati praznike da se družimo – kaže Miroslav za Srpskainfo.

Nisu beteri, nego radnici i penzioneri
Humanitarna organizacija “Mozaik prijateljstva”, koju je osnovao Miroslav, i javna kuhinja “Obrok ljubavi”, koja djeluje u sklopu “Mozaika”, već decenijama su spas za gladne Banjalučane. Trenutno, oni svakog dana podijele od 600 do 800 obroka.


Ali, nisu oni prepoznatljivi samo po hrani “sa kazana” i paketima humanitarne pomoći, koje dijele svakodnevno. “Mozaik prijateljstva” je posebno poznat po odnosu ljubavi, razumijevanja i poštovanja prema svim svojim korisnicima.
U skladu sa tim, oni su prije 20 godina započeli tradiciju prazničnih ručkova i druženja sa ljudima koji se hrane u ovoj javnoj kuhinji.

– Prvi praznični ručak smo organizovali uoči Nove 2004. godine. Kada smo vidjeli koliko se korisnici raduju, uz novogodišnje počeli smo da spremamo i božićne, bajramske, uskršnje i vaskršnje svetkovine. Kad se to može, napravimo svečani ručak i za Osmi mart ili Prvi maj – kaže Miroslav.
Supa, sarma, pa sve redom
Ovo s 1. majem, Praznikom rada, ne treba nikog da čudi, jer suprotno uvriježenim predrasudama, Banjalučani koji se hrane “na kazanu”, jer nemaju dovoljno prihoda da sami sebi spreme ručak, nisu nekakvi “beteri”.
U većini slučajeva to su radnici koji su ostali bez posla, ili penzioneri, koji su čitav radni vijek vrijedno radili, da bi starost dočekali sa ponižavajućim penzijicama.
– Oni najčešće nemaju nikog svog, gurnuti se na marginu društva, zanemareni. I zato im ovi praznični ručkovi mnogo znače, ne samo zbog bogatog obroka, nego i zato da se druže – kaže Miroslav.
Da je trpeza bogata, svi već znaju. Danima se prikupljaju donacije da bi se spremilo sve redom, kao kod kuće: supa, sarma, pečenje, salate, hljeb, pite… Sve u svemu, najmanje osam jela, plus kolači i torte.
Mnogi korisnici, koji godinama dolaze na svečane ručkove, kažu da su to za njih jedini praznici, jer se za zajedničkom trpezom osjećaju kao da ručaju s porodicom.