Sudbine

(FOTO) Njihova priča je oduševila cijeli region i dala nadu mnogima: Marko i Marija nakon 560 dana mukotrpnog procesa usvojili sina, svoju loknicu

Marko i Marija Milutinović iz Beograda su oduševili ljude širom Srbije i regiona svojom toplom ljudskom pričom.

Aleksandro, Marko i Marija Milutinović
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Naime, tvit, sada već ponosnog tate Marka, o usvajanju Loknice, je dirnuo srca i dao motivaciju svima koji prolaze kroz mukotrpne borbe da postanu roditelji. Oni su skromni ljudi, vrijedni i uporni, a nakon svega što su prošli zadali su sebi još jednu misiju, a to je da pokažu i dokažu svima da usvajanje nije bauk i da je sva muka vrijedna i nemjerljiva kada se ugleda osmijeh svog djeteta.

– Mi smo se dugo vremena borili da postanemo roditelji, pokušavali smo na normalne, prirodne načine, pa kroz van tjelesne oplodnje i to nam nije davalo rezultate, a onda se u jednom trenutku rodila ideja, vidjeli ste na Tviteru Mimu koja je usvojila dijete, pa smo je kontaktirali i pričali, te smo se jednostavno prijavili za usvajanje djeteta, podnijeli papire, ušli u cijeli proces i lagano išli tim putem, započeo je svoju priču Marko.

Oni su papire predali 31. maja 2022. godine, odnosno tačno prije 560 dana, a pogodnost su dobili u martu ove godine.

– Po mom mišljenju to je nešto što traje nesrazmjerno dugo jer oni razvlače dio procesa, podobnost daju kao da daju za kosmonauta, a po našem mišljenju cijeli proces može da se završi za tri mjeseca, tvrdi on.

Ipak, ne osporava da sve što se traži od papira je smisleno.

– Traži se vaše imovinsko stanje, vaši platni listići, da ste vlasnici nekretnine, da dijete može da ima 16 kvadrata koje je potrebno za njega, da može da ima svoju sobu, izvod iz državljanstva, ljekarsko uvjerenje i tako te neke stvari. Problem je što oni smatraju da su sva ta dokumenta poslije šest mjeseci istekla i da treba da se vade ponovo. Tako da vi njima konstantno nešto dokazujete, a to oduzima vreme, jer državne institucije sve rade u radno vrijeme kada ste i vi na poslu i onda je to malo nezgodno. Vi da biste ušli u cijeli proces moraju i poslodavci vaši da budu saglasni sa tim, a tema je prilično intimna i sad treba da dođete i kažete “ja neću dolaziti na posao tako, tako i tako – rekao je Marko.

Aleksandro, Marko i Marija Milutinović
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Budući da je cijeli proces usvajanja većini ljudi u Srbiji poprilično nepoznat, Marija je detaljnije opisala kako sve izgleda i šta sve može da se očekuje.

– Na prvi razgovor se ide u socijalnu službu koja se nalazi u opštini gdje živite. Mi tamo nismo govorili želje u vezi sa djetetom, nismo tražili ni mlađe, ni starije, ni žuto, ni bijelo, ni crno, ni muško, ni žensko, tražili smo dijete. Tako da, od toga i zavisi koliko brzo ćete dijete i da usvojite. Kad smo ušli u registar usvojitelja, relativno brzo smo dijete i usvojili, znači od marta, a u julu su nam javili da prosto postoji jedan dječak mali za koga bi mi bili dobri roditelji. U septembru je taj mali dječak već bio kod nas. Nismo birali, nije to stočna pijaca, jedino što smo voljeli je da dijete bude zdravo, tj. da i ako ima neki problem da medicinski možemo da riješimo, jer smo za to i pokriveni zdravstvenim osiguranjem i državnim i privatnim, eto uslov nam je jedino bio da dijete bude zdravo, ništa drugo. Ni beba, ni malo, ni veliko dijete, ništa nismo zahtevali – objasnila je Marija, piše Žena Blic.

Škola roditeljstva je najkorisniji dio dugog procesa

A sve funkcioniše tako što krenete prvo da skupite sve papire, oni odrede kontrolu vašeg mjesta gdje živite, da vide da li je istina to što ste vi naveli, a poslije toga idete na obuku, koja je vrlo stroga i duga i što je super i to je najbolja stvar zapravo ta obuka.

Aleksandro Milutinović
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Grupno se obavlja, sa više parova i mi smo bili u grupi gdje se bračni par razveo u toku obuke zato što su tek tada shvatili šta žele, a šta ne žele, tj. šta jedno želi, a drugo ne. Tako da što se tiče te same obuke, te škole roditeljstva, mislim da je to idealna stvar – rekla je Marija.

“Želimo da motivišemo ljude i pokažemo da usvajanje nije bauk”

Ono što im je najviše smetalo u cijelom procesu usvajanja je to što predugo traje, što su ljudi u socijalnoj službi zakopani administracijom i što je to uglavnom i razlog zašto se ljudi obeshrabre. Dakle, upravo to trajanje i najveći strah, jer, kako kažu, ne plašite toga kakvo ćete dijete dobiti, nego koliko će dugo da traje dok dijete ne stigne u vaš dom, jer postoje ljudi koji čekaju i po osam godina.

– Za tim nema potrebe, takođe, nema potrebe ni da se biraju samo bebe. Jako je teško zbog situacije, i država gleda da spaja biološke roditelje koliko god može sa svojom biološkom djecom, zato često i ne možete da dobijete bebu, zato što će se oni potruditi da se beba vrati u svoju biološku porodicu. Ali zato postoje djeca od tri, četiri, pet, šest godina koji uglavnom žive u hraniteljskim porodicama i koja su sjajna, sjajna djeca, ono što je problem kod naših parova koji razmišljaju o usvojenju je to da žele djecu koja su srpske nacionalnosti, što je takođe teško, jer mi imamo još uvijek tu tradiciju da kad mame i tate ne mogu pomognu bake, djedovi, ujaci i tetke, tako da su to uglavnom romska djeca, koja su djeca kao i sva ostala, ne vidi se razlika, ta djeca su u društvu sa drugom djecom u vrtićima potpuno ista, njih niko neće diskriminisati, zato što će učiti, završavati škole, jako je važno da to ljudi znaju – naglasili su Marko i Marija.

Sto usvojenja godišnje je ništa s obzirom na to da ima 800 parova usvojitelja u registru u ministarstvu. Znači postoje ljudi koji žele, samo mora da se ubrza postupak na kakav god način može.

– Mi želimo da motivišemo ljude, jer smo stvarno prošli mnogo toga i što se tiče vještačkih oplodnji i što se tiče drugih načina da postanemo roditelji svog djeteta i na kraju se sve svelo na to da smo možda trebali ovo i ranije da uradimo. Možda bi i dvoje djece bilo usvojeno kod nas, sad moramo ponovo da prolazimo isti proces da bismo usvojili drugo dijete, što je pitanje da li ćemo moći pored jednog djeteta koje imamo, da li će proći naša životna dob da usvojimo dijete, i baš je onako komplikovano, to je ono što ljude zabrinjava, mada bih ja uvijek rekla, samo uđite, krenite u proces, za neke, kao što je za nas, može da bude vrlo brzo. Skromni smo ljudi, radimo skromne poslove, živimo u stanu od 50 kvadrata u Beogradu, nemamo nikakve prevelike finansijske moći, znači normalni ljudi u nenormalno vrijeme. Ne treba vam puno, samo najosnovnije da imate – rekli su.

Aleksandro Milutinović
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Loknica je osvojio sva srca

Marija i Marko su dobili svog dječaka, on se zove Alesandro i ima šest godina, a njih dvoje su presrećni jer se sjajno uklopio u njihovu malenu porodicu, koju osim njih dvoje čini i pas Mo.

– Mo je, u stvari, odradio najveći posao, jer se dijete prvo zaljubilo u psa, a onda u mamu i tatu. Sa nama je sada već tri mjeseca puna, a ja čim sam ga prvi put vidjela, kad smo otišli u hraniteljsku porodicu da se upoznamo, sam se potpuno zaljubila u njega i vrlo brzo je on i vratio to. Živimo normalan život, ide ovdje u vrtić, raspoložen je, druželjubiv je, nema nikakve traume, voli mnogo da pleše, da igra – pričaju novopečeni roditelji.

A njih dvoje su posebno zahvalni hraniteljima kod kojih je Alesandro bio od svog drugog mjeseca života.

– On je od svog drugog mjeseca bio kod hranitelja, preveliku ljubav je dobijao, presrećan je bio, mi smo samo nastavili i to je bilo to, predivno je dijete. Da li bih se ponašao prema detetu drugačije, da bih, ali i dalje ne mijenja činjenicu da su oni njega mnogo voljeli. Vjerovatno bi svako vaspitavao dijete po sebi, oni su ljudi uradili najbolje što su mogli i meni je sve to kako treba. Ali je stvarno jako bitno da dijete nema nikakvu traumu, nije maltretiran, tako da veliku zahvalnost dugujemo tome – rekli su.

Prije nekoliko dana je Alesandru bio 6. rođendan i u čast njegovog rođendana su posadili 6 stabla breze da rastu zajedno.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu