Pa sve je, u odnosu na današnji šareniš i grabež, izgledalo prilično naivno i nevino, ali svi su se borili za kupce.
Ta se borba naročito zaoštrila u (pret)praznično vrijeme, kada se ljudi malo opuste, pa su spremniji potrošiti i ono što nemaju.
Dašak tog vremena s početka 20. vijeka otkrio nam je Zoran Pejašinović, istoričar i istraživač prošlosti Banjaluke, na svom FB profilu, u objavi koju je naslovio sa “Al’ se nekad dobro trgovalo, baš!”
– Ide vrijeme darivanja i sređivanja. Poslovni svijet Banjaluke odvajkada je bio spreman za takve nedaće i daće. Građanima se, jašta, nudilo sve i svašta – navodi Pejašinović.
Pa nabraja: pomodna, pletena i gotova roba, koja može i ne mora da se proba, šeširi za dame i gospodu, čarape u svim bojama i brojevima.
– Modni saloni nutkaju toalete i potrepštine za dame, a one vazda nešto potrebuju: kefice, češljeve, ogledalca, a da gospođicama i gospođama njihova trajna gvozdena ili vodena ondulacija ne strada zbog kapljice sa neba, jasno – zaštititi glavu skupim kišobranom treba. Nikakav problem, poručivali su trgovci – zapisao je profesor Pejašinović.
Ipak, to nije sve! Galanterija razna, špeceraj, staklo, emajl, željezo, farba, porculan. Ako ne kupujete novo, možete lakirati ono i ovo.
– Ko ima malo više para, tu je inžinjer da mu kuću projektuje, a i materijal, odmah da gradi. U ponudi su i motori i automobili i kućni radio-aparati – napisao je Zoran Pejašinović.
Onima koji se umore, dodaje hroničar, tridesetih godina prošlog vijeka reklame su nudile konak u sastajalištu otmenog svijeta i uz njega kino.
Naravno, ove su se reklame odnosile na hotele “Bosna” i “Palas”, koji su imali centralno grijanje, električno osvetljenje i tekuću toplu i hladnu vodu, te na “Jadran ton kino”, koje je, pazite sad, puštalo filmove u boji.
Ali, nema igara bez hljeba, pa ko ogladni…
– Ko ogladni ima hljeba i peciva, i vina, piva i rakije, uz bogato sortiran roštilj, te mesa svježa i kobaje; obaška orijentalni kolači, koji posebice u to doba idu k’o alva – navodi Pejašinović opisujući onovremene reklame.
Ali ni to nije sve! Pošto idu praznici, Banjalučanima se, tradicionalno, i prije skoro 100 godina nudila municija razna, “da cijev ne bude prazna”.
– Biće da su naši trgovci čitali Čehova, jer su uz municiju nudili i nadgrobne spomenike i ploče. I na kraju, tu su i fotografi, što rade fotografije velike i male. Tako su mnogi Banjalučani mogli (samo) da se slikaju – napisao je duhoviti banjalučki istoričar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu