Preko ljeta je bila gužva, čak i odmor koji sam napravio sa kolegama, nisam ga iskoristio, samo sam uzeo dva vikenda. Svašta se nešto sprema, snima, mnogo nam ljudi dolazi u studio. Orkestar Aleksandra Sofronijevića snima svašta, radimo jedan instrumentalni album i album sa pjesmama. Baš je burno i zauzeto – kaže Aca, te otkriva koliko se broj njegovin nastupa povećao:
– Uvijek ima nastupa. Uvijek sam svirao mnogo dana godišnje, jer je mnogo teško ostati od prvog do posljednjeg i svirati osam, devet i 10 časova, plus put. Treba naći mjeru da se malo i živi, da se negdje otputuje. Mnogo puta bude naporno, zaista nije lak naš posao, ali ja ga volim.
Zbog napornog tempa porodica nerijetko i ispašta, ali Aca se pomirio sa tom činjenicom, ističući da se on trudi da napravi dobar balans i za sada mu to polazi za rukom.
– To je dio mog života, kao i mi što smo porasli kad su naši roditelji morali da rade mnogo da bi nama sve obezbjedili, tako i mi radimo da bismo našim porodicama sutra obezbjedili i vratili. Nije to strašno kada se ljudi vole i poštuju. Stižem da spavam, nekad više, nekad manje. Meni je olakšavajuće to što preko nedjelje legnem ranije. Pošto moja supruga rano ustaje i ide na posao, onda mi legnemo ranije u pola 10, 10. To kompenzujem sa nespavanjem preko vikenda. Moj pokretač za sve je ljubav, ne treba mi kafa. Popijem ja ponekad kafu, kad sjednem sa suprugom ili kad ona uči, pa ja skuvam kafu njoj i sebi da joj pravim društvo – rekao je Aca.
Na pitanje da li je podigao cijenu svojih nastupa, Sofronijević je zagonetno odgovorio.
– U suštini treba da se prati tržište i koliko neko vrijedi. Uvijek ima više ljudi koji traže muziku nego muzičara. Malo inflacija, svako ima pravo da za svoje vrijeme uzme određeni honorar. Mi smo uvijek kompatibilni i prilagodimo se vremenu. Uvijek se trudimo da ispoštujemo ljude i nađemo neki dogovor sa svima, nikada u tom smislu cijena nije fiksna – rekao je Aca.
“Ne bi rekla “da”, da ne razumije moj posao”
S obzirom na to da je zbog posla često odsutan od kuće, harmonikaš je otkrio da li je zapostavio suprugu ili ipak stiže da i njoj da posveti pažnju i vrijeme.
– Ma kako ne. Mi stižemo sve, imamo neko naše vrijeme. Stižemo i da otputujemo da budemo sa njenom porodicom, mojom, takođe. Ničeg nije previše. Sve po malo, kako zbog mog posla i zbog njenog učenja. Nekako sam miran u tom smislu da smo zadovoljni vremenom koji provodimo i uživamo u tome – priča on i dodaje:
– Ne bi rekla „da“, da ne razumije moj posao. Razumije to što ja radim, ja jako poštujem to što ona radi. Podržavam je u tom njenom putu, koji nije nimalo lak, ona želi da bude specijalista oftalmologije. Nezadrživo srljamo u progres, što bi rekao Šojić.
Suprugu Kosanu Stišović, koja je po zanimanju doktorka, ljubomorno čuva od znatiželjnih pogleda.
– Ona nije iz tog javnog života, ima krug u kom funkcioniše. Ona se nije udala za mene da bila javna ličnost, da daje intervjue. Ona je tu, uz mene kada treba i gdje treba, ali taj dio pričanja radim ja, nema potrebe da se izlaže, da priča – rekao je Aca.
Sofronijević i njegova nježnija polovina su izgovorili sudbonosno “da” početkom maja, a harmonikaš je otkrio i da priželjkuje veliku porodicu.
– Naravno, Bože zdravlja, sve će to kad dođe vrijeme. Daće Bog da bude sve kako treba – rekao je Aca.
U svijetu estrade je kako kaže, najvažnije ostati prizeman, a za to je velikim dijelom zaslužno njegovo djetinjstvo i kraj iz kog potiče.
– Smatram da nema razloga da krijemo odakle potičemo, ko su nam otac i majka i da se ničega ne stidimo kroz šta smo prošli. Nikad nisam zaboravio onog malog dječaka koji stavi ogledalce, pa gleda u ruku, pa mašta. Slava na bini je vrlo zarazna stvar, imamo jako kvalitetnu estradu koja može da pokaže da možeš da budeš normalan, prizeman i da znaš koliko košta kilogram kajmaka, da odeš na pijacu, da se sa svima pozdraviš, slikaš i budeš ljubazan. Evo baš poslije ovog razgovora idem na pijacu da obnovim frižider. Ne bježim od kućnih poslova. Sjećam se da sam kao klinac volio sa mamom i tatom da idem na pijacu – rekao je Aca.
Cijelog života je, kako kaže, bio skroman, te velike želje nije ni imao.
– Nisam ništa mnogo ni želio. Mamina i tatina plata i pola babine plate za ratu harmonike. Bila su to teška vremena, neću to zaboraviti, ali imao sam puno ljubavi i podrške od roditelja da sviram. Oni su mi plaćali časove, nije to bilo lako ni najmanje. Ne gledaš da li imaš dobre patike, to mi nije bilo važno, želio sam da opravdam povjerenje roditelja i da to što su oni platili teško zarađenim parama. Imao sam tu svijest da moram da poštujem taj rad – priča on i otkriva kakvo je bilo njegovo djetinjstvo i koliko je zbog harmonike propustio:
– Morao sam da idem i u muzičku i u osnovnu školu. Druga djeca odu da se igraju, a ja ostanem da vježbam. Sjećam se da sam uvijek sjedao na terasi da sviram dok su se druga djeca igrala. To mi je uvijek teško padalo, uvijek mi je falilo tog druženja.
“Želio bih pjesmu sa Čolićem”
Aca je sarađivao sa brojnim muzičkim izvođačima, a velika želja mu je da uradi pjesmu sa Zdravkom Čolićem.
– Volio bih da napravimo jednu dobru pjesmu gdje bih ja svirao harmoniku, a pjevao Zdravko Čolić. Čak mi je i on rekao nekoliko puta: “Daj, bre, nađi nešto”. Tražimo, ali nismo našli nešto gdje bih ja mogao da se pozabavim tom interpretacijom i da Zdravko briljira. On čovjek pjeva bolje nego ikad u životu. Sarađivali smo sa mnogim pjevačima, ali Zdravko mi je pik prije svega – rekao je on.
Kako je ispričao, svi saradnici imaju uslove, ali on brzo nađe kompromis, piše Blic.
– Nemate tog nekoga sa kim je najlakše sarađivati, svi imaju svoj način na koji žele i kako žele. Ljudima oko tebe treba da bude dobro. Sa svakim ja izađem na kraj i ostanem u kontaktu, izljubimo se i poštujemo. U poslu sam brzo napredovao jer sam bio prilagodljiv i volim da se družim sa ljudima – rekao je Sofronijević.