Priča o neobičnom prijateljstvu započela je prije osam godina kada je Sandikci šetao parkom. Tada je primijetio da mu je jedna od vjeverica prišla nakon što je ostavio lješnjake u travi.
Otad im redovno donosi omiljenu hranu poput lješnjaka, oraha, kikirikija i badema koju nerijetko jedu iz njegovih ruku.
Vremenom je Sandikci počeo razlikovati vjeverice po boji, spolu, obliku uha i repa, veličini i ponašanju, a nekima od njih je dao i imena, kao što su Sapsik, Badem, Poncik i Coco.
Izlazak u park i hranjenje vjeverica Sandikciju je postala “terapija” nakon uvođenja policijskog časa tokom perioda pandemije koronavirusa.
Redovan izlazak mu je bio omogućen nakon što se obratio opštini i dobio dozvolu za hranjenje divljih životinja.
Sandikci je za AA govorio o svojoj ljubavi prema vjevericama, istakavši da ih obilazi svakodnevno i donosi oko dva kilograma orašastih plodova.
Objasnio je da su vjeverice trenutno u periodu razmnožavanja i da majke koje hrane svoju mladunčad skupljaju plodove i zakopavaju ih u zemlju, kako bi hranu imali za kasnije.
– Da mi je iko rekao da ću provoditi tri, četiri sata dnevno sa vjevericama, nasmijao bih se. To izaziva zavisnost, osjećam se nepotpuno kada ne dođem ovdje – rekao je Sandikci, koji se brine o desetak vjeverica.
Upozorio je da posjetioci ne bi trebali hraniti vjeverice koje vide u šumarku proizvodima kao što su torte, čokolade i peciva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu