Mnoge je ova jednostavna objava podsjetila na davno minula vremena.
Sve su prilike, kako je primjetio jedan komentator, da nostalgična fotka kasirke nije ni snimljena u samoposluzi nego u apoteci, ali to nije spriječilo nostalgičare da se prisjete koja je samoposluga radila kao dragstor i koje su radnje Banjalučani imali prije samoposluga.
Samoposluga, a potom i supermarket, bile su moderne prodavnice koje su u živote Banjalučana došle početkom prosperitetnih sedamdesetih godina, poslije zemljotresa.
Mnogi još pamte čuvenu “Drinu”, samoposlugu preko puta glavne Pošte, koja je radila non stop: od nula do 24 sata.
Račun na olovku i “komšinski obraz”
Ali, ni nakon što su se pojavile samoposluge sa korpama, kolicima i kasama na izlazu, nisu izumrle starinske prodavnice sa pultovima, iza kojih su trgovci izdavali kupcima robu sa polica i računali “na olovku”, koliko mušterija treba da plati.
U tim dućanima kasa nije bilo, dugovi su se zapisivali u “teke”, a jedina garancija za takve kratkoročne kredite “do plate” bio je “komšinski obraz”.
Među tim dućanima posebno mjesto su zauzimale zadruge, prodavnice koje su, uglavnom u selima, otvarale zemljoradničke zadruge, a u slučaju Banjaluke bila je to Zem – zadruga “Agropromet”.
Postojali su i čuveni granapi, pred kojima se, kao i pred zadrugama, ispijalo pivo i bistrile gradske novosti i tračevi iz kraja.
Šta je u stvari “garnap” objasnio je prije dvije godine pokojni banjalučki novinar Mišo Vidović.
– Granap – Gradsko nabavno preduzeće. Tako se zvalo. Formirano je nakon Drugog svjetskog rata i imalo je značajnu ulogu u kreiranju društvenog života u gradu, mjesnoj zajednici, kvartu, ulici – pisao je Mišo u jednom od svojih posljednjih tekstova.
Bonovi za topli obrok
Zanimljivo je da se u nekim prodavnicama u doba socijalizma, pa i u samoposlugama, osim novcem, moglo plaćati i bonovima za topli obrok.
Te su bonove radnicima izdavali giganti poput “Čajaveca” i “Incela”, a služili su prvenstveno za radničke menze, takozvane restorane društvene ishrane u preduzećima, gdje su zaposleni jeli u vrijeme pauze.
Međutim, trgovci su se dosjetili kako da povećaju promet, pa su se u nekim prodavnicama „za određenu količinu bonova“ mogli nabaviti i suhomesnati proizvodi, kobasice, salama, mesni naresci, pa i druga roba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu