Prirodna trudnoća, uredna, kakav je i sam porođaj bio, ali i njih dvojica blizanci Uroš i Stefan, na svakoj kontroli. Porodica je mislila da je sve u redu, međutim, njihova majka primijetila je da postoji neki problem.
– Moja kćerka je željela treće dijete, a Bog joj je podario blizance koji su se rodili iz uredne trudnoće. Na testu nakon rođenja dobili su pozitivne ocjene i sve je bilo u redu, normalno su se razvijali u dva bucmasta dječaka. Međutim, već negdje sa šest mjeseci moja kćerka, koja već ima dvoje djece, počela je da primjećuje nešto, jednostavno nešto joj je bilo sumnjivo – započela je priču Slavica.
Slavičina kćerka primijetila je blizanci ne prate pogledom, da ne pokušavaju da ispuste neki zvuk… da su jednostavno – drugačiji. Vjerujući svom majčinskom instinktom odmah je počela da radi sa blizancima. Pokušavala je da im izmami pogled, osjećanja, nekakvu reakciju, smisleni osmijeh, neku riječ.
Tek sa 3 godine im je postavljena dijagnoza
I baka Slavica je pokušavala danima da unuke, blizance, nauči da mašu i kažu “pa, pa”, a onda je i sama shvatila da nešto nije u redu.
– Ljekari su smatrali da je to normalno jer su blizanci i jer njihov razvoj uvijek kasni šest mjeseci iza ostale djece i da će sve to da dođe na svoje. Međutim, ona je u svojim strepnjama bila uporna i nije odustajala. Već sa njihovih godinu dana krenula je sa njima da radi samostalno i da ih aktivira – rekla je Slavica gostujući na Prva TV i otkrila da su njeni unuci dobili dijagnozu tek u trećoj godini, kada su počeli da pričaju.
Jednom unuku dijagnoza je autizam, dok je drugom razvojna disfazija.
Blizanci danas imaju po 11 godina i ono što je za njih specifično, mogu da izračunaju, kao iz topa, ono što većina odraslih ne može. Jedan od njih dostigao je svoje vršnjake i jedan je od najboljih đaka, odličan je i ide na takmičenja.
– Oni su znali istog momenta kad im kažete kada ste rođeni, datum i godinu, da su to recimo srijeda ili ponedjeljak – priča ona dodajući da je jedan prosto opčinjen ulicama u Beogradu i da ih zna sve, kao i sva stajališta autobusa u Beogradu, a kad dobije sat vremena da igra igrice, on umjesto toga prati trase autobusa… Njega to jednostavno zanima, ali ga takva interesovanja koče da se socijalizuje sa drugom djecom – priča njihova baka Slavica.
Stefan i Uroš imaju sestru i brata, a kako je baka Slavica rekla u jutarnjem programu Prve TV, oni su bili velika podrška svojoj braći. Radili su sa njima i trudili se, kao i cijela porodica.
Napisala i knjigu, posvetila ih unucima
Slavica je svojim unucima, ali i svoj djeci koja imaju smetnje u razvoju, posvetila knjigu “Šta će biti sutra”, a time je željela da pruži podršku, kao jedna baka koja je uz svoju kćerku i porodicu, prošla kroz sve to, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu