Desetine LGBT organizacija širom Ukrajine pretvorile su se u grupe za humanitarnu pomoć, pomažući raseljenim licima i obezbjeđujući hranu, lijekove i drugu suštinsku pomoć ljudima pogođenim borbama.
Na Instagram profilu sa plesom na šipci, preoblačenjem i žestokom šminkom, slika Ivana Honzika u štiklama i čarapama pored njegove slike u vojnoj uniformi ubjedljivo je dobila najviše lajkova.
Umjesto marša ponosa
Postovi mlađeg vodnika su smjela izjava u socijalno konzervativnoj Ukrajini, gdje su parade ponosa često napadane a Ukrajina se smatrala za jednu od najupadljivijih homofobičnih država na svijetu.
Honzik je rekao da njegovo beskompromisno samoizražavanje, kombinovano sa njegovim radom na mjestima kao što je Bahmut – grad na istoku Ukrajine koji je video najkrvaviju bitku u ratu, dok služi kao moćan simbol prkosa zemlje – pomaže da unaprijedi stvar LGBTK prava u zemlji brže nego što bi bilo koji marš ponosa mogao.
– Moji saborci su zaista impresionirani onim što sam uradio u Bahmutu, ogromnim obimom posla koji sam tamo radio, a nakon toga ih jednostavno nije briga s kim spavam – napisao je Honzik, čija medicinska jedinica evakuiše ranjene vojnike i pruža hitnu prvu pomoć.
Mnogo drugih gej i lezbijki vojnika je takođe postavilo svoje fotografije i video snimke na mreži, a oznake jednoroga na svojoj uniformi, mitskog stvorenja je ironičan odgovor na ideju da u vojsci nema LGBTK osoba.
Sporo mijenjanje stava
U SAD, lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima je bilo dozvoljeno da otvoreno služe vojsku tek krajem 2011. godine. Ukrajinske oružane snage nisu imale pravila koja sprečavaju LGTBK zajednicu da služi, ali je homofobija bila rasprostranjena u redovima, odražavajući rasprostranjeniji društveni stav.
Honzik je rekao da vojnici homoseksualci i lezbijke pomažu u promjeni homofobičnih stavova u socijalno konzervativnoj zemlji.
Nezvanična pretpostavka je da u ukrajinskoj vojsci ima oko desetak hiljada pripadnika LGBT populacije.
Kao očigledno priznanje za njihove usluge, ukrajinski zakonodavci su spremili zakon koji priznaje istopolne veze i riješava nedostatak nasljednih, medicinskih i drugih prava za partnere LGTBK poginulih ili ranjenih vojnika.
Aktivisti kao što je Edvard Riz, službenik za komunikacije u Kijevprajdu, rekao je da je ruska invazija izoštrila ukrajinski osjećaj sopstvenog posebnog identiteta i izazvala da mnogi njegovi sunarodnici pokažu više empatije prema svojim LGBTK sunarodnicima.
– Ljudi vide da su homofobija, transfobija, seksizam, rasizam ruske vrijednosti. Ljudi shvataju da ne žele da imaju ništa zajedničko sa Rusijom. Zato oni počinju da preispituju sopstvenu homofobiju ovdje u Ukrajini – rekao je on.
Kako je rekao, danas je većina religioznih ljudi u Ukrajini “ili pozitivna ili neutralna prema nama”.
Da se ozvaniči
Daleko od bojnog polja, LGBTK grupe u Ukrajini i inostranstvu pomogle su u evakuaciji i smještaju ljudi raseljenih u borbama i prikupljanju novca za vojsku.
Takvi napori su možda doprinijeli rastućem prihvatanju u Ukrajini.
Januarsko istraživanje Nacionalnog demokratskog instituta sa sjedištem u SAD, neprofitne, nevladine organizacije koja radi na povećanju efikasnosti demokratskih institucija u zemljama u razvoju, pokazalo je da se 58 odsto ukrajinskih ispitanika slaže da LGBTK „ljudi treba da imaju ista prava kao i drugi. ”
Istraživanje Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju iz 2016. je pokazalo da 60,4 odsto ispitanika negativno gleda na LGBTK osobe. Prošle godine je slična anketa pokazala da se procenat smanjio na 38,2.
Ukrajinska političarka Ina Sovsun smatra da život LGBTK osoba može biti težak, dodajući da nije sve LGBTK vojno osoblje prihvaćeno od strane njihovih vršnjaka i da su neki bili maltretirani, prenosi Politika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu