Tačno oko 18 časova, Donald Tramp se pojavio na crvenoj stazi, u svom poznatom plavom odjelu i “MAGA” kačketom, mašući svojim fanovima. Uzbuđenje je poraslo do vrhunca dok je koračao ka podijumu.
Bila sam metar od bine u prolazu sa još petoro novinara. Moja kćerka, fotograf, bila je pored mene. Njen muž je bio pored nje. Tramp je počeo da govori. Šest minuta kasnije začula se buka. Bang, bang, bang.
Salena Zito: ‘I Was Four Feet Away When I Heard the Bullets’ https://t.co/c3hV22G8EO pic.twitter.com/novD89JCCa
— Lori Geishecker (@lorigeishecker) July 14, 2024
Neki ljudi u gomili su možda pomislili čuli su vatromet. Ali znala sam tačno šta je to. Posjedujem pištolj. Pogledala sam predsjednika. okrznuo mu je uho. Bila sam šokirana kada sam vidjela krv na njegovom licu. Crvena mrlja preko njegovog obraza.
Odjednom je bio okružen. Svi su pali. Moja kćerka je pala na zemlju. Moj zet je ležao na njoj. Bacila sam se pored njih. Odmah se tu našao telohranitelj.
“Jesi li dobro? Da li si dobro?”, ponovio je pitanje, piše Telegraf.
Uslijedila su još tri pucnja – bang, bang, bang!
Od tada sam vidjela snimke onoga što se dogodilo. Ljudi su vrištali. Ali sve čega se sjećam da sam čula bila je jeziva tišina. Sa takvom gužvom, očekivali biste pandemonijum, stampedo. Ali nikada nisam imala osjećaj haosa.
Tramp tražio cipele
Tramp je za nekoliko sekundi bio na nogama, iako mu je crveni kačket pao sa glave. Bio je miran. Čula sam ga kako viče jednom od svojih službenika, “Uzmi moje cipele!”.
Podigao je ruku u vazduh. Mislim da je povikao:
“Bori se!”. Onda je definitivno uzviknuo: “USA”.
Publika je to uzvratila uglas.
Bivši predsjednik je odveden sa bine. Rečeno nam je da je prebačen u lokalnu bolnicu. Premjestili su me kod drugih novinara. Još sam u šoku. Ne mogu da shvatim ništa od toga trenutno.
Kao novinar, uvijek gledate 360 stepeni oko sebe u svakom trenutku ali za detalje, a ne za opasnost. Cijela stvar je bila duboko dezorijentisana. Svi smo vidjeli prikaze ovakve vrste nasilja – u filmovima ili dokumentarcima, ali kada to doživite, osjećaj je drugačiji.
Nema zvučne podloge, nema vizuelnih efekata. Prosto je nestvarno. Ono što mi je postalo jasno jeste da ako je neko odlučan da izvrši akt političkog nasilja, oni će naći način.
Ranije tog popodneva, prije pucnjave u kojoj su poginule dve osobe, uključujući i napadača, pitala sam jednog 11-godišnjaka:
“Da li je ovo vaš prvi Trampov skup?”.
“Da”, nasmijao se i dodao: “Ali to neće biti moj posljednji”.