A ako nam Bog daje onoliko koliko možemo da podnesemo, onda je Mirela mogla mnogo. I previše. Smrt bebe kojoj se toliko radovala bila je samo početak njene borbe sa zdravstvenim problemima, ali i svojim demonima.
Taman kad je mislila da joj je stigla utjeha za bol koji i danas osjeća za djevojčicom, koja bi evo danas krenula već u predškolsko da su njene životne karte drugačije podijeljene, i kada je saznala da ispod svog srca nosi jednog dječaka, dva mjeseca pred porođaj Mirela je primjetila promjene na svojoj dojci.
Ispostaviće se da je u pitanju kancer nešto kasnije. Zato Mirela želi da njena priča bude podstrek za sve kojima se čini da im se život urušava i da smisla više nema, pa je za medije ispričala svoju tešku životnu priču od početka do današnjeg dana, a počela je sa sjećanjem da veče kada joj se najsrećniji trenutak u sekundi pretvorio u najgori košmar.
Najkraćih pet minuta ikada
– To veče u bolnici, čekala sam carski rez i maštala kako ću sutradan držati u naručju svoju djevojčicu. A onda sam osjetila neku neobičnu težinu u stomaku. I nije prolazila. Opet bih pomazila stomak, ali odgovora nije bilo. Nešto je bilo drugačije. Sestre su me uvjeravale da je to normalno. Ali bila sam uporna – kako već u bolnici i moraš biti – te su me, nakon što nisu mogli da čuju otkucaje, odveli na ultrazvuk. Mlada doktorka je stavila sondu. Pomjerila je sondu i ugasila aparat. I izašla. Znala sam da nešto nije u redu, ali nisam ni mogla pomisliti da ću nakon toga čuti riječi: „Žao nam je, ali više nema otkucaja.“ Moje srce je stalo. Malo se toga sjećam u danima koji su uslijedili. Ali od te rečenice pa narednih 55 sati je trajala indukcija i prirodan porođaj mrtvorođenčeta. Sve vrijeme suprug je bio uz mene. Uz nas. I onda smo je držali u rukama. Pet minuta. Najkraćih pet minuta ikada – prisjeća se ova 41-godišnjakinja.
Ovakav tragični ishod Mirela nije mogla da predvidi, jer trudnoća je bila uredna, kako se kaže – školska.
– Čekali smo našu djevojčicu, ali zbog njenog položaja u 39. nedjelji trudnoće, dogovoren je carski rez. Po prijemu u bolnicu sve je bilo u redu i pripremili su me za carski rez sljedeće jutro. No, to veče je Riti stalo srce usljed sjedanja na pupčanoj vrpci. Kasnije sam saznala za sve propuste ljekara, ali nju mi ništa više nije moglo vratiti – priča Mirela koja ni danas, šest godina nakon toga, ne može da zadrži suze kad govori o svojoj Riti.
Intuicija govori jedno, ljekari drugo
Nedugo nakon toga Mirela je opet ostala trudna i uprkos strahu i strepnji, rodila je zdravu bebu, dječaka Rubena koji je danas najveća radost svojim roditeljima. Ali u sedmom mjesecu trudnoće, Mirela je primjetila nešto neobično – bradavica joj se uvukla, pa je čim prije posetila doktora kako bi provjerili o čemu je riječ.
– Primjetila sam promjene na dojci, ali radiolog koji me je pratio godinama – jer sam odgovorno išla na kontrole svake godine – bio je potpuno siguran da je riječ o benignoj promjeni – fibroadenomu i o zastoju mlijeka. Ko ne bi želio bezuslovno da vjeruje u tako dobru vijest?! U tu dijagnozu je bio siguran i sljedeća dva moja dolaska. I radiolog u bolnici gdje sam rađala nije vidio ništa zabrinjavajuće. Ipak, treće mišljenje je sve pokrenulo. Uslijedila je punkcija, pa panika. Dijagnoza – sa zakašnjenjem od više od godinu dana – karcinom dojke stadiujum 3b, veći od 10 cm, zahvaćeni limfni čvorovi sa probijenom kapsulom – prisjeća se ova majka i supruga.
Treći udarac
Naravno, ova je dijagnoza bila ogroman šok – kako za Mirelu, tako i za cijelu njenu porodicu. Mirela je tada, u jesen 2019. godine, bila na porodiljskom i umjesto da se posveti svom dječačiću, morala je da krene sa liječenjem – hemioterapijama.
Nedugo zatim počela je pandemija, a Zagreb su pogodili i zemljotresi. Uprkos svemu, Mirela je prošla sve terapije i vjerovala je kako sada napokon može da krene dalje i uživa u majčinstvu. Nažalost, to nije bilo slučaj.
– Moj oporavak je trajao kratko jer je već na prvoj kontroli, u proljeće 2021, došla je nova dijagnoza – karcinom druge dojke. Ovoga puta bila je riječ o nešto agresivnijem tipu – tzv. trostruko negativnom. Sve je to završilo sa radikalnom obostranom mastektomijom – priča Mirela koja je po zanimanju profesorka informatike.
Druga dijagnoza bila je veliko iskušenje za Mirelu – ali nisu svi bili spremni da joj pruže ono što je najviše trebalo – podršku.
– Ljudi oko mene su se snalazili kroz takvu novonastalu situaciju svako na svoj način. Kad ideš kroz pakao, malo ko je spreman da ide s tobom. Malen broj ljudi će imati vremena i ljubavi za tebe, onda kada ti nemaš ništa za njih. Ali meni je ostala moja šačica ljudi i svaki dan sam zahvalna na njima. I presrećna sam što me vole ovakva kakva jesam nakon svega. A definitivno sam neka druga Mirela. S drugim razmišljanjima i vrijednostima, novim navikama i ponašanjima – zaključuje ova hrabra mlada žena koja živi u Zagrebu sa suprugom i sinom, za kog kaže da je njena snaga i da joj je svaki put spasao život, piše Žena.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu