Uzgajivači očekuju prinos od oko 25 tona i dobru zaradu. Sve neodoljivo podsjeća na bajkovitu priču o unosnom uzgoju malina, koja je prije 20-ak godina zahvatila istok Republike Srpske.
Proizvođač borovnice, Zoran Ivanović iz Srpca, za Srpskainfo kaže da je borovnica izdašna voćka koja može dati veoma dobre prinose.
– Borovnica je brdska biljka, pa je otporna na mraz i klimatske promjene. Zbog toga je bolja za uzgoj od jabuke, kruške, šljive ili nekog drugog voća – rekao je Ivanović i dodao da se ne mora imati veliki zasad da bi se od borovnice lijepo zaradilo.
Ovogodišnja cijena borovnice još nije definisana, ali Ivanović se nada da neće biti manja od 14 KM za kilogram. Uzgajivači borovnice za sada ne razmišljaju o izvozu: za onoliko koliko proizvedu dovoljno im je domaće tržište.
Borovnica se polako „probija“ i na istok Srpske, u Birač i Podrinje, regije poznate po masovnoj proizvodnji maline i kupine.
Samo u srednjem Podrinju godišnje se proizvede više od 2.000 tona jagodičastog voća godišnje, a ubjedljivo prednjači malina.
Mnoge porodice danas već godinama žive od malina, ali podrinjski malinari su razočarani.
San o “zlatnoj malini”
U posljednjih nekoliko sezona san o „zlatnoj malini“ se raspršio kao mjehur od sapunice. Sve je više napuštenih malinjaka.
Kako kaže Ivan Stojanović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja malinara Bratunca, Srebrenice i Milića “Vilamet”, nekoliko je ključnih razloga za odustajanje od proizvodnje malina, ali presudna je niska otkupna cijena.
– Prošlogodišnji rod smo jedva prodali po cijeni od oko 3 KM po kilogramu, a računica pokazuje da proizvodnja kilograma maline košta 3,8 KM. Znači, mi radimo da bi smo bili na gubitku – kaže Stojanović.
Navodi da ni njegova porodica još nije naplatila 40 odsto prošlogodišnjeg roda malina, koje su predali u hladnjaču.
– Ne znamo ni da li će te maline biti prodate i po kojoj cijeni. Nesigurnost je ono što ljude najviše brine, jer čitave porodice žive od malina. Potrebne su nam zadruge, ali prave zadruge, a ne privatna preduzeća koja se samo tako zovu. Smisao zadruge je da garantuje otkup roda – kaže Stojanović.
On kaže da se danas ne zna šta je teže: ostati u malinarstvu ili odustati od ovog posla.
Napušteni malinjak, leglo zaraze
Odustati je teško, jer su malinari u ovaj porodični biznis uložili mnogo rada i novaca.
S druge strane, ljudi koji su odustali od malina imaju problem ne samo sa propalim ulaganjima, nego i sa zemljištem. Ako pokose malinjake, taj je problem manji, ali mnogi ih samo zapuste i oni postaju rasadnici bolesti za voće na susjednim imanjima.
– Ako te bolesti, koje se šire preko divljih kupina, zahvate malinjak, lakše je zasaditi novi nego izliječiti stari. Ali onda opet ostaje pitanje šta sa starim zaraženim malinjakom, jer se zaraza širi i na zemljište – kaže Ivan Stojanović.
U nadi da je spas u uzgoju druge vrste jagodičastog voća, neki Podrinjci se sa maline „prebacuju“ na borovnicu. Međutim, već na prvom koraku se suočavaju sa problemom: kako prodati borovnicu koja, bar „na papiru“, ima dobru cijenu.
– Hladnjačari neće da preuzimaju borovnicu ako je količina manja od 25 tona, a uzgajivači u Podrinju su daleko od tolikog obima proizvodnje. Ljudi koji je uzgajaju, borovnicu prodaju nazor, po malim prodavnicama i na pijacama – kaže Stojanović.
Dodaje da je rizično zasaditi borovnice, pa onda nekog moljakati da ih kupi, pogotovo što u Podrinju u sezoni ima i šumskih borovnica, koje su, istina, nešto skuplje, ali bolje prolaze na pijacama.
Da li je, dakle, rješenje problema ako malinu, koja je mnoge razočarala, uzgajivači zamijene sa novom zvijezdom – borovnicom?!
Ucjenjuju ih i berači i hladnjačari
Stručnjaci kažu da nije. U poljoprivredi nema brze i lake zarade, a Republika Srpska nema uslova za masovnu proizvodnju bilo koje vrste jagodičastog voća, ocjenjuje Nada Zavišić, šefica Zavoda za voćarstvo u Poljoprivrednom institutu RS.
– Bilo da se radi o malini, kupini ili borovnici, kod nas je moguća jedino proizvodnja na porodičnim gazdinstvima i manjim zasadima o kojima mogu brinuti članovi porodice. Za sve više od toga potrebno je mnogo radne snage, koju mi nemamo – kaže ona.
Pogotovo u sezoni berbe potrebno je mnogo radnika, koji će raditi iz dana u dan. Sve jagodičasto voće je osjetljivo, mora se brati ručno i pažljivo i skladištiti u hladnjačama, jer mu je rok ograničen.
– Sada su uzgajivači u „makazama“: ucjenjuju ih i berači, koji traže da im se plati dnevnica i do 100 KM, bez obzira na učinak, a ucjenjuju ih i hladnjačari, koji diktiraju cijenu otkupa – kaže Nada Zavišić.
Dodaje da su svi ovu problemi, kao i problem rekultivacije zemljišta nakon što se odustane od proizvodnje, dosta slični i za malinare i za proizvođače borovnica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu