Iako se godinama držala po strani i dalje od medija, sada je ispričala kako se ona nosi s Brusovom dijagnozom.
U eseju za magazin dotakla se trenutka kada su saznali da Brus boluje od afazije, a zatim i da je to samo obilježje frontotemporalne demencije, zbog koje sve manje prepoznaje ljude oko sebe i koja utiče na njegove kognitivne sposobnosti i ponašanje.
Trenutak koji je rasplakao
Talulah je isprva njegovu bolest negirala, na što, kaže, sada nije ponosna, no nije se mogla nositi s time. U ljeto 2021. bila je na vjenčanju na kojem je mladenkin otac držao govor i tada je shvatila da ona to nikad neće doživjeti.
– Odjednom sam shvatila da nikada neću doživjeti ovaj trenutak. Da moj otac neće pričati o meni na mom vjenčanju i bilo je to porazno. Ustala sam od stola, izašla i plakala – ispričala je.
Svaki put kad posjećuje oca snimi što više fotografija, sve njegove glasovne poruke sprema na hard disk te želi stvoriti kolekciju svega vezanog za njega kao uspomenu.
– Srećom, demencija nije uticala na njegovo kretanje. Uvijek ga mogu pronaći u kuhinji, dnevnom boravku ili kancelariji. Nedavno sam u kancelariji pronašla komad papira na kojem je napisao: “Majkl Džordan”. Voljela bih da znam šta misli. Za sada zna ko sam kada uđem u sobu i sav se ozari – rekla je te dodala:
– Kada govorim o ocu, stalno iz sadašnjosti odlazim u prošlost, a to je zato što još uvijek gajim nade. Uvijek sam u sebi prepoznavala dijelove njegove osobnosti i znam da bismo se odlično slagali i bili nevjerovatno dobri prijatelji, samo da imamo više vremena – rekla je kćerka.
Komentari o izgledu su je jako pogodili
Osim o ocu, Talulah je govorila i o svom mentalnom zdravlju. Prisjetila se situacije koja je bitno uticala na nju, odnosno, kako je rekla, promijenila joj život naglavačke.
– Sjedila sam u gostinjskoj sobi penthausa koji su moji roditelji imali na Central Park Vestu kada mi se svijet okrenuo naglavačke. Večer prije provela sam s mamom i njenim tadašnjim partnerom Eštonom Kučerom na jednom događaju u Njujorku. Za tu prigodu nosila sam poseban ogrtač i osjećala sam se nevjerovatno odraslo, bila sam zadovoljna sobom.
Željela sam vidjeti je li se moj stajling svidio i drugima, pa sam otišla na jednu stranicu i ugledala sebe tako nespretnu kako stojim pored svoje prelijepe majke. Pronašla sam stotine komentara, a riječi su mi se urezale: “Izgleda deformisano. Pogledajte joj mušku čeljust, izgleda poput ružne verzije svog oca. Majka joj je sigurno razočarana.”
– Još se sjećam tišine u sobi u tom trenutku. Provela sam dva sata čitajući komentare i godinama o tome nisam nikome govorila jer sam željela zaštititi sve oko sebe. Nastavila sam živjeti s teškim teretom svoje ružnoće – rekla je Talulah.
Borila se s anoreksijom
S 20 godina je potražila stručnu pomoć, no detalji njene borbe dospjeli su do tabloida. Sve do sada nije javno govorila o tome jer, kako je rekla, nije znala ni smije li pričati o takvim stvarima.
– Odgojena sam da držim jezik za zubima. Odmalena su me učili da napravim sve kako bih spriječila i izbjegla potencijalne glasine o sebi – rekla je. Talulah je s 25 godina otišla na liječenje zbog depresije, a tada joj je dijagnosticiran i ADHD i borila se s anoreksijom.
U proljeće 2022. imala je manje od 40 kilograma i sve je češće završavala na infuziji. Dok je ležala u krevetu, razmišljala je o tome što bi joj otac na sve to rekao i bilo joj je jasno da on to ne bi dopustio.
– Prije sam se jako bojala da me tuga ne uništi, a sada se osjećam kao da ponovno izranjam na površinu i da se mogu osloniti na sebe. Mogu uživati u sadašnjosti, držati oca za ruku i uživati u tim trenucima. Znam da me uskoro očekuje još iskušenja i ovo je vjerovatno tek početak tuge, no to da moraš naučiti voljeti sebe kako bi mogao voljeti i druge je istinito – rekla je Talulah.