Šta možemo učiniti da spriječimo požare, ili bar da, ako je vatra već planula, vatrogascima omogućimo da je brzo ugase?
Dio odgovora na ovo pitanje može se iščitati iz posljednjeg velikog požara u Banjaluci, onog u kojem je nedavno izgorjelo skladište “Tropika” u Banjaluci.
Uzork ovog požara još nije utvrđen, ali se zna da je, uprkos tome što se u objektu nalazilo nekoliko tona ulja i mnogo drugih lako zapaljivih materija, vatra stavljena pod kontrolu za samo 20 minuta, a požar je lokalizovan nakon pet sati.
Izgorjelo je samo skladište u kojem je izbio požar, dok ostale objekte u krugu vatra nije zahvatila.
Uz vještinu i iskustvo banjalučkih vatrogasaca, tome je doprinijela još jedna “sitnica”.
– Mogli smo djelovati efikasno, jer nismo morali prekidati akciju da bismo dovozili vodu. Hidranti u krugu skladišta su bili u funkciji i to je bilo presudno – rekao je za Srpskainfo Miroslav Malinić, komandant Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka.
Zar nije obavezno da hidratni budu u funkciji? Obavezno jeste, ali nije baš uobičajeno vatrogasci su se u to uvjerili mnogo puta.
Osobe zadužene za zaštitu na radu i protivpožarnu zaštitu u preduzećima i javnim ustanovama bi morale redovno provjeravati ispravnost i funkcionalnost hidranata i uređaja za uzbunu u slučaju požara, kao i prohodnost izlaza za slučaj opasnosti. Mnogi to ne čine.
U Domu kulture u Gradiški uređaj za uzbunu nije bio u funkciji 2005. godine, kada je u toj ustanovi izbio požar. Rezultat: poginule su 3 radnice, a jedan njihov kolega se spasao skokom sa drugog sprata. Zgrada biblioteke i sve knjige u njoj su uništeni.
Srećom, to je bio posljednji požar sa tako tragičnim ishodom u Srpskoj.
Možda i zbog toga što se nakon ove tragedije, a pogotovo nakon požara u noćnom klubu u Novom Sadu 2012. godine, u kojem je stradalo 6 mladih ljudi, u Srpskoj drastično pooštrene kontrole.
A u tim kontrolama su inspektori otkrili svašta.
Veliki broj klubova i diskoteka u Srpskoj nije imalo izlaze za slučaj nužde, niti su gazde planirale da ih izgrade.
Nakon upozorenja ugostitelji su “probijali” protivpožarne izlaze, ali, mnogi nisu poštovali druge mjere protivpožarne zaštite: radnici nisu prošli propisanu obuku, a nerijetko su problem bile i zapuštene instalacije i oprema.
Zapuštene instalacije su problem i u mnogim kućama i stanovima. Običaj je da domaćini i domaćice redovno kreče i uređuju enterijer svog doma, ali rijetko ko, bar s vremena na vrijeme, pozove električara da provjeri instalacije.
Vodeći izvor požara u kućama u Srpskoj su grijalice i slični električni uređaji, koji se koriste tokom zime. U nekim sluačjevima je u pitanju nepažnja, a u nekim upravo loše elektro – instalacije.
Još jedna intervencija, za koju je vrijeme upravo sad, prije početka sezone grijanja, kuću može spasiti od požara. To je čišćenje dimnjaka.
Dimnjačari u Banjaluci čišćenje jednog dimnjaka naplaćuju 40 KM. Reklo bi se da i nije neka para, ali ipak, većina Banjalučana dimnjake ne čisti redovno, nego jednom u dvije ili tri godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu