Mlade, zdrave osobe sa nešto gušćim rasporedom, kao potvrdu svoje posvećenosti savremenom načinu života, javnosti pružaju dokaz o iscrpljenosti tijela. Fotografije se paradoksalno lajkuju, a u komentarima se izražavaju briga i želje za brzo ozdravljenje.
Istog dana nastavljaju sa uobičajnim aktivnostima, preporođene instant liječenjem.
– Zbog ubrzanog načina života moj jelovnik izgleda nepotpuno, doručkujem u 14 časova, u 17, kad stignem. Kako to nije u pitanju jedan dan, nego kontinuirano, imunitet mi je oslabljen. Umjesto da uzmem tanjir supe ili kuvane hrane, ja nešto pojedem s nogu, a to niti je hranljivo niti koristi organizmu, pa mi nedostaju vitamini i minerali. Recimo, gvožđe mi je na donjoj granici, pa se dešavalo da putem infuzije primim gvožđe, pa zatim i razne koktele. Nekoliko puta sam odabrala infuziju kao alternativu, umjesto recimo tanjira supe – kaže sagovornica Telegrafa, N. C. (31).
Želi da sačuva identitet zbog toga što i sama svoje ponašanje naziva pogrešnim. Ipak, opravdava se nedostatkom vremena da sve postigne, zbog čega je “završila na infuziji” više puta.
– U većini slučajeva infuzija je realna potreba, zato što bar u ovom periodu kada dolazi do dehidracije organizma, pacijentima predlažemo infuzionu terapiju sa vitaminima, da bi se organizam što prije oporavio. Međutim, ima i zloupotrebe. Ako nema indikacije, ako pacijent može da jede i da pije, nema povraćanja, mučnine, dijareje, onda može da sve te vitamine i tu tečnost uzme na usta – kaže primarijus doktor Bisekra Obradović, specijalista opšte medicine.
Komentariše da je oporavljanje infuzijom “na svoju ruku” pogrešno, iz više razloga.
– Šta vam je jedna boca glukoze? Zašećerena voda. Kao da popijete pola litre soka. Sama ta tečnost ne znači ništa ako se u nju ne stave određeni lijekovi ili vitamini. Čovjeku treba dati infuziju ako nema apetita ili ako se javi nemogućnost gutanja – objašnjava kada je davanje infuzije indikovano, a potom dodaje.
– To je loš način ishrane i življenja. On će se samo okrijepiti, a neće unijeti potrebne vitamine i minerale koji se inače unose putem hrane. Dugoročno ne znači ni malokrvnima, kao ni onima sa niskim pritiskom – rekla je Biserka.
Ističe da postoji još jedan primjer kada je davanje infuzije opravdano – u slučaju alkoholisanosti.
– Poslije nekih proslava dešava se da se mlađe alkoholisane osobe osjećaju loše i da roditelji zovu i traže pomoć. Njima damo što više tečnosti sa vitaminima, da bismo smanjili koncentraciju alkohola u krvi – navodi doktorka, donosi Telegraf.