O braku sa Severinom i okolnostima njihovog razvoda Kojić govorio je za hrvatske medije prije nekoliko godina.
U velikom intervjuu koji je sad dao za Index.hr. ispričao je kako je došlo do pomirenja s Milanom Popovićem, a progovorio je i o bivšoj supruzi.
– Godinama unazad ljetujem na hrvatskom primorju po čudesnim rajskim otocima. Sve je to jako blizu mog rodnog grada Mostara odakle sam sredinom ljeta odlučio da odem na Hvar tačnije Jelsu sa prijateljima i svojom sestričinom Katjom. Čim smo stigli na Jelsu, prošetali smo po rivi gdje sam se poslije dvije godine prvi put susreo sa Aleksandrom. Gospod je najveći arhitekta – započeo je Igor, pa nastavio:
– Taj susret je neopisiv i bio je jako emotivan za obojicu. Šetao sam sa sestrom po rivi kada sam u jednom momentu između dva suncobrana jednog restorana primijetio to malo anđeosko stvorenje kako gleda u mom pravcu. Pogledi su nam se susreli, Aleksandar se zatrčao ka meni i skočio mi u zagrljaj koji je trajao, kažu 10 minuta, za mene 10 sati. Osjećao sam se kao da me je pogodila neka raketa ljubavi. U jednoj sekundi mi je sve prošlo kroz glavu, a siguran sam da je i njemu. Aleksandar je dio mog života kao i ja njegovog i zauvijek će ostati ugraviran u mom srcu.
“Ljudi često planiraju, a Bog se smije”
Otkrio je sve o susretu sa Milanom Popovićem na Hvaru.
– Susret sa Milanom se desio vrlo spontano. Nakon nekoliko dana od susreta sa Aleksandrom, sjedio sam sa svojim društvom u jednom restoranu kada se u jednom momentu pojavio Aleksandar sa svojom braćom i sa svojim ocem. Jedini slobodni sto u tom restoranu je bio iza nas, tačnije iza mojih leđa. Ima jedna poslovica koja kaže ,,Ljudi često planiraju, a Bog se smije”. Aleksandar i moja sestričina Katja koju Aleksandar jako voli razmjenjivali su svoje interne šale na šta smo se svi spontano nadovezali. Ubrzo zatim ni Milan ni ja nismo ostali ravnodušni na cijelu situaciju pa smo se sami odvojili za drugi sto u susjednom lokalu. U životu srećemo uglavnom tri vrste ljudi; oni koji sude, oni koji mjere i oni koji opraštaju. Tog dana smo pružili ruku jedan drugom i u centar svog bića stavili samo ono što je najbitnije, a to je Aleksandar. Praštanje ne mijenja prošlost ali olakšava dušu i obogaćuje budućnost. Praštanje i pokajanje su ključevi života.
Kako kaže nije razmišljao o tome da će naići na velike kritike i osudu javnosti.
– Nisam razmišljao o tome. Imali smo puno zajedničkih tema, one su se naviše ticale Aleksandra koji je bio presrećan što njegov tata i Igor razgovaraju. Milan mi je tada rekao da mu je Aleksandar hiljadu puta rekao ,,Tata, pričaj sa Igorom”. Niko ne zna da izmire ljude onako kako to djeca znaju dok odrasli ljudi svima sude i na to smo se nažalost navikli. Živimo u malom svijetu, velikih pravila, koja se često mijenjaju, a još češće krše. Ne trudim se ništa da sakrijem jer ne postoji ništa tajno što neće biti javno. Nisam krio ni svoju ljubav prema Aleksandrovoj majci, nisam krio ni kada sam branio tu ljubav, ne krijem ni svoje pomirenje sa Aleksandrovim ocem. Trudim se da sakrijem i zaboravim samo ružne stvari. Shvatam da me pojedini ljudi najviše osuđuju zbog toga što sam objavio sliku sa Aleksandrovim ocem. Svjestan sam da pojedinim ljudima to izgleda kao izdaja, veoma grub, nečasan čin. Nekima izgleda kao neki pakt ali istina je da sam imao namjeru da stavim tačku na razne neistine i plasiranje lažnih informacija od strane Severininog najbližeg saradnika koji u stvari vodi cijeli ovaj proces i nažalost jako vješto i perfidno godinama veoma svjesno kumuje lošim odnosima Aleksandrovih roditelja zarad sopstvenih ciljeva. Moj susret sa Milanom je jako jednostavan, a rezultat je Aleksandar koji je srećan do neba, a zamislite tek koliko bi tek bio srećan kada bi se njegovi roditelji susreli i porazgovarali. Svjestan sam i dobro upućen u odnose Aleksandrovih roditelja ali ja nisam taj koji treba bilo kome da sudi i rasuđuje. Svako dijete treba i oca i majku i duboko vjerujem da će se njih dvoje jednog dana sastati i na taj način zajedno pružiti Aleksandru jedino istinsko bogatstvo a to je ljubav i sloboda. Ljudi se često opredjeljuju na stranu Severine ili Milana, moja jedina strana je Aleksandar i tako će zauvijek ostati. Iz ugla sudije koji me ne poznaje, možda je gruba slika prijateljstva sa Aleksandrovim ocem, iz mog ugla – pomirenje i praštanje veće je od svakog zemaljskog sudije.
“Javio sam Severini da smo se Aleksandar i ja sreli na Hvaru”
– Iako Severina i ja nemamo nikakvu komunikaciju iz poštovanja prema Aleksandrovoj majci, poslao sam joj poruku da smo se Aleks i ja sreli na Hvaru i da je bio na mom rođendanu. Takođe sam je obavijestio da uvijek može da dovede Aleksandra kada god on to poželi. U svojoj glavi i u svom srcu sam odavno posložio svoju prošlost i ne bih imao ništa protiv da su i Severina i Milan bili na moj rođendanu, evo javno ih pozivam na svoj sljedeći rođendan mada iz iskustva znam da se to teško može desiti sve dok iz sjenke cijelu situaciju kontroliše Severinin najbliži saradnik ali nikad ne reci nikad. Bilo bi lijepo da se i to desi, a znam i ko bi bio najsrećniji.
– Aleksandra danas doživljavam kao mlađeg brata, takav odnos imamo i povremeno se dopisujemo ili čujemo kada je kod tate. Zadnju nedjelju raspusta Aleksandar je proveo sa tatom u Beogradu pa smo se družili skoro svaki dan, upoznao me je sa braćom, a bio je i kod mene. Unio je radost u kuću i vidio se sa njemu jako dragim ljudima koje dugo nije vidio. Bio je jako srećan što je suština.
Otkrio je da li je Milan otežavao njegov i Severinin život.
– Ne mogu reći da je Milan Popović toliko otežao naš zajednički život koliko su otežale konstantne sugestije i odluke Severininog najbližeg saradnika na cijelu situaciju oko Aleksandra. Milan i ja smo dva puta vodili dugačke razgovore još dok smo Severina i ja bili u braku. Jedan razgovor je trajao duže od 5 sati kada sam shvatio da Aleksandrov otac ima racionalan pogled na cijelu situaciju i da želi da pronađe neko rješenje. Bio je spreman da razgovara samo što je za rješenje svake situacije potrebno dvoje. Kada god bi se i napravio neki korak unapred u rješavanju cijele situacije, na red bi dolazile razne sugestije i teorije Severininog saradnika i njegovog tima. Sugestije koje bi pola koraka ka mogućem rješenju vratile sve za 3 koraka unazad. Sa Milanom sam se često susretao na vratima kada bi dolazio po Aleksandra i jednom prilikom sam ga pozvao da uđe u stan kako bismo nas troje u miru popričali kao odrasli ljudi i bar pokušali malo da olakšamo Aleksandrovo odrastanje uz cijelu situaciju. Sjedili smo, razgovarali smo svo troje, pokušali smo nešto da dogovorimo. Ne znam da li bi uspjeli jer najveći problem je taj što bi svaki i najmanji korak ka mogućem rješenju bilo koje situacije kasnije naišao na oštru osudu Severininog najbližeg saradnika gdje bi Severina svaki put pala pod uticaj tih vladara njenog straha, a sve u svrhu apsolutnog kontrolisanja njenog lika i djela. Nažalost to njeno okruženje vam dođe kao ruska Babuška. Vidite samo jednu figuru al istina je da su za svaku odluku najviše odgovorne one figure koje se ne vide s polja. Moć vladanja nad drugima neodoljiva je slast tamne strane čovjekovog bića. Zvuči bizarno ali ako pogledate film Bohemian Rhapsody o životu Freddie Mercury-a biće vam jasno kakve su to uloge u tom “PR timu” koji se toliko pominje. Severinina sestra Zdenka bi vam puno direktnije objasnila taj odnos i cijelo to okruženje. Ne tako davno, Zdenka je otvorila bocu vina i proslavila Severinin prekid saradnje sa svojim najbližim saradnikom koji je i glavni uzrok loših odnosa sa svojom sestrom i celom svojom porodicom. Žao mi je što Severina sve ovo proživljava i vjerujem da će se jednog dana ponovo otrgnuti iz tih kandži i u centar svog bića staviti prave vrijednosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu