Prije četiri godine, Katarina je završila fakultet i počela da radi. Ubrzo se, kao i mnogi, zarazila virusom korona i preležala ga. Simptome je, međutim, i dalje osjećala.
– Najgori dan u tom periodu je izgledao tako da noću ne možete da spavate od bolova, a onda ujutru zaspite i prespavate narednih 48 sati. Kao da ste, praktično, umrli – navodi Katarina Marinković za N1.
Pomoć je tražila u gotovo svim zdravstvenim ustanovama, pa i u onim označenim kao “long-covid centar”, ali nailazila je samo na nerazumijevanje.
– Doktorka Hitnog prijema u Bežanijskoj kosi, kada sam joj sve to ispričala, saslušala me je i pitala me, da li imam momka, aludirajući na to da je možda sve to hormonski i da se šetam sa njim, provodim zajedničko vrijeme, kako će meni to, sigurno, nestati – priča ova Beograđanka svoje muke sa postkovidom.
Ostala bez posla
Ali, nije prestajalo. Zbog čestih odsustvovanja, a bez dijagnoze, ostala je bez posla. Okolina je postala sumnjičava, srećom, porodica ju je podržala.
– Doduše, bilo je momenata kada su sa mnom odlazili kod ljekara i bili ubijeđeni u tu priču da će to proći, i govorili su mi, proći će, nije to tako strašno, iako su vidjeli, praktično, moj invaliditet – navodi.
Frižider pun lijekova
Poslije višemjesečne potrage za odgovorom na pitanje šta joj je, dobila ga je na beogradskom Institutu “Dedinje”.
– Ovo je moja terapija za produženi kovid – navodi pokazujući pun frižider lijekova, čajeva i suplemenata.
Sa posljedicama kovida živi 65 miliona ljudi
Najmanje 65 miliona ljudi na svijetu živi sa posljedicama kovida, a procjene EU su da oko 30 odsto pacijenata, poslije korone, pati od sindroma hroničnog umora koji je dijagnostikovan i Katarini.
– Pacijenti koji imaju ovaj sindrom se osjećaju, nezavisno od toga da li se bave fizičkom ili psihičkom ili bilo kakvom aktivnošću, da su bez energije, da sve poslove obavljaju sa manje elana i zadovoljstva – objašnjava Ranko Raičević, neurolog.
Posebna pažnja postkovidu u svijetu
Sindrom hroničnog umora, u Srbiji, tretiraju neurolozi, u ustanovama tercijarne zdravstvene zaštite. Kao vrsti produženog kovida, u svijetu, ovoj bolesti posvećuju posebnu pažnju.
– U ostalim zemljama iskustva su različita, od onih koje imaju klinike posvećene samom sindromu, do onih koji na sindrom gledaju kao na psihosomatsko oboljenje, kao što je, recimo, Litvanija – prenosi Ina Ignjatović iz Udruženja oboljelih od sindroma hroničnog umora i krize svijesti.
Pošto se specijalizovani centri za liječenje produženog kovida u Srbiji nisu pokazali efikasnim, pacijenti su, prema vlastitim riječima, uglavnom prepušteni samima sebi, odnosno grupama na društvenim mrežama – odakle je, po dijagnozu, krenula i Katarina, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu