Tijani je prvo u mladosti amputirana noga, a prije nekoliko godina opet susrela s teškom bolešću, kada joj je odstranjena dojka.
– Imam 48 godina i želim živa i zdrava da dočekam 50. rođendan. Prošle godine sam napipala nešto na dojci i odmah se javila na onkologiju. Rekla sam doktorici: “Ostala sam bez noge, ne želim i bez dojke. Ja znam šta je rak” – rekla je Tatjana i otkrila da je teško podnijela novu operaciju.
– Od tri tumora izvadili su mi dva koja su maligna. Doktor mi je tada predložio amputaciju. Pitala sam ga da li je to jedini način da preživim. Teško sam to podnijela, jer se više ne osjećam kao žena. Boli me što kada se skinem nema me ni pola, nemam ni nogu ni dojku – rekla je Tatjana svojevremeno za Informer.
Tanja je tada otkrila da joj je gore sada nego kada je sa 23 godine ostala bez noge.
– Smjestili su me u Klinički centar i rekli mi da imam rak koji je metastazirao. Doktor mi je saopštio da ću živjeti još dva mjeseca. Pokušali su da me spase hemioterapijama, a nakon prve sam ostala bez kose. Spala sam na 39 kilograma i osjećala sam da je kraj blizu. Imala sam dvije opcije – da živim bez noge ili umrem sa nogom. Otišla sam kod doktora i rekla: “Hoću da živim” – rekla je ona.
“Dva mjeseca doktori nisu znali šta mi je”
Tatjana se prvi put razboljela 1996. godine, a nedavno je progovorila o prvim simptomima.
– Bila sam mlada i zdrava osoba, bolest je samo odjednom došla i promijenila zauvek moj život i sudbinu. Rak u mladosti nije bio jedini udarac za mene. U tom periodu sam se zabavljala s dečkom kojeg sam mnogo voljela. Ta veza je bila pred brakom, željeli smo i dijete. Moj tadašnji dečko je bio iz imućne porodice. Imao je solarijum u kući i ja sam stalno išla u solarijum, nisam pravila pauzu, svaki dan. Izlazile su mi fleke po leđima, ali ni za to nisam marila. Osjećala sam ponekad kao da mi trnci prolaze kroz tijelo, neko žarenje… Legla sam zdrava, sljedeći dan sam ustala bolesna. Dva mjeseca doktori nisu mogli da ustanove šta mi je, samo mi je odjednom buknula noga i stavili su mi je u gips. Znala sam šta me čeka. Tadašnji dečko, za kojeg sam mislila da će mi biti muž, ostavio me je na bolničkoj postelji. To je bio jako bolan udarac – rekla je, pa dodala:
– Jako loše sam to podnijela, krivila sam ga za to što mi se desilo… Da nije bilo njega, ne bih ni išla u solarijum. A da nije bilo solarijuma, možda mi se nikad i ne bi desili kancer i amputacija noge – istakla je ona svojevremeno.
“Kada su mi odsjekli nogu, odsjekli su mi i krila”
Bivša manekenka otkrila je i kako danas živi.
– Nažalost, više ne mogu da radim. Kao invalid, od države sam 2012. godine dobila stan, a sada primam pomoć. To je za mene dovoljno, ali opet, voljela bih da mogu sebi da priuštim još neke stvari za bolji život – rekla je ona, pa dodala:
Tri mjeseca živela u podrumu
I pored zdravstvenih problema nekadašnja manekenka se susrela i sa kidnapovanjem kada je nakratko otputovala u Bosnu.
– Oteta sam 10. avgusta 1989. godine. Ti ljudi su mene vrebali duže vrijeme. Vidjeli su me na jednoj reviji, gdje smo se upoznali, a potom na još jednom događaju. Poznavala sam ih. Tokom posjete baki u Bosni, oni su me kidnapovali. Držali su me tri mjeseca zatvorenu u podrumu, prije nego sto sam uspjela da pobjegnem – rekla je svojevremeno, prenosi Blic.