Prekomjerna upotreba digitalne tehnologije značajno utiče na kognitivne sposobnosti i percepciju stvarnosti, a već smo se uvjerili da je mnogima virtualna stvarnost postala prioritetnija. Špicer smatra da će se idućih godina ljudske sposobnosti drastično smanjivati zbog prevelikog oslanjanja na tehnologiju i nemogućnosti razdvajanja stvarnog od nestvarnog svijeta.
Digitalna demencija
Pojam demencije je većini ljudi poznat, najviše u kontekstu Alchajmerove bolesti i drugih demencija, koje su u zadnje vrijeme uzele maha i postale svjetski zdravstveni problem.
Riječ je o stanjima koje karakteriše slabo pamćenje, zbunjenost i dezorijentisanost te uopšte smanjenje kognitivne fleksibilnosti. Demencija je teška bolest koja dovodi do razaranja kognitivnih funkcija, većinom se javlja u starijoj životnoj dobi i značajno utiče na pojedinca i njegovu porodicu.
Pojmom “demencija” Špicer nije htio povezati korišćenje mobilnog telefona s nastankom neke od demencija, nego alarmiranjem javnosti da nekontrolisano i pretjerano korišćenje tehnologije, kao i prekomjerno oslanjanje na nju, slabi kognitivne sposobnosti pojedinca te može pogoršati stanje osoba koje su rizične za razvoj demencije i ubrzati njen nastanak.
Epidemija pametnih telefona, počevši negdje od 2012. godine, rasprostranila se po cijelom svijetu u rekordnom roku i prikovala nas za ekrane 24 sata u danu.
Gotovo da nema osobe koja ne posjeduje pametni telefon u kojem se nalaze kontakti, aktivnosti, odnosi, financije, kalendari, podsjetnici i svi oni drugi “alati” koji joj omogućuju da isključi mozak i svede ga na minimalne mentalne napore.
Veliki naglasak stavlja se na djecu čiji je mozak još uvijek u brzom i dinamičnom formiranju i razvoju, a svjedoci smo modernog doba u kojem sve mlađa djeca imaju vlastite pametne mobitele i koriste ih bez ograničenja.
Istraživanje kod djece
Tim poznatog neurologa Ranka Rajovića pomoću aplikacije pratio je mobilne telefone više od 800 djece.
– Roditelji ne znaju da djeca ustaju tokom noći kad oni spavaju i budu na mobilnom telefonu dva sata. Ujutro teško ustaju za školu, a roditelji ne znaju šta se dogodilo. Moramo shvatiti da je ovo kao droga i biti oprezni – objašnjava dr. Rajović za ”Provjereno”.
Samo na današnji dan prosječni je školarac primio i obradio više informacija nego što je prosječan čovjek koji je živio u 15. vijeku primio i obradio tokom cijelog svog života, dodaje Rajović.
– Prije devet godina na Harvardu provedeno je veliko istraživanje čiji su rezultati, malo je reći, zabrinjavajući. Utvrđeno je da su duboki dijelovi mozga kod ispitivanih tinejdžera atrofični. Duboki dijelovi mozga su smanjeni. Ti dijelovi se zovu bazalne ganglije, nešto kao antene koje moraju primiti sve informacije da ih obrade i proslijede dalje. I ako su antene smanjene, nema toliko prijema informacija, nema toliko obrade. To je doživotno smanjenje kognitivnih sposobnosti – pojašnjava Rajović.
Godinama se ovaj ljekar, član Mense i Udruženja za talentovanu djecu bavi razvojem i načinom na koji djeca uče. Tvorac je NTC sistema učenja koji se primjenjuje i u nekim hrvatskim školama. Prosječnog učenika posljednjih godina može se, kaže, opisati ovako:
– Ne može da sjedi, ne može da piše, ne može da čita, računa bez kalkulatora, nema koncentraciju. Odjednom dobijemo dijete koje ne može da uči. Svaka je nova generacija nešto slabija od one prethodne, a to nikada prije nije događalo. Danas djeca u odnosu na djecu prije 40 godina razlikuju 50 odsto manje nijansi boje – tvrdi Rajović.
Mozak je najsloženiji organ koji još uvijek ostavlja gomilu neodgovorenih pitanja naučnicima i istraživačima koji ga istražuju. Ono što je opšte poznato je načelo “use it or lose it” “koristi ga, inače ćeš ga izgubiti”, na temelju kojeg mozak jača ili gubi određene funkcije.
To se najbolje može objasniti kroz vježbe. Da bismo izgradili jake mišiće, moramo se redovno baviti tjelesnom aktivnošću, tačno definisanim vježbama snage i adekvatnim planom prehrane. Nakon izgradnje snažnih mišića potrebno ih je održavati ostajanjem u redovnim vježama.
Mozak funkcioniše na sličan način. Sastoji se od mnogobrojnih moždanih stanica (neurona) koje komuniciraju jedne s drugima putem neurotransmitera i na taj način grade neuronske mreže. Ako između određenih moždanih stanica ne postoji komunikacija, odnosno ako ih više ne koristimo, onda se njihove funkcije slabe i gube.
Zdrav mozak ima snažne i mnogobrojne neuronske mreže koje funkcionišu u visokom intenzitetu i koje ga štite od propadanja, slabljenja ili gubitka kognitivnih sposobnosti.
Srećom, mozak je neuroplastičan, što znači da neuronske veze i mreže imaju mogućnost neprestanog rasta i razvoja, stvaranja i reorganizacije vlastitih funkcija, ali to sve zavisi o našim naporima, nastojanjima i iskustvima. Umjesto filozofije “use it or lose it” (koristi ili izgubi), postoji i druga alternativa koja glasi “use it and improve it” (koristi i poboljšaj).
Sve one neuronske mreže koje su aktivne i koje redovno koristimo, jačaju i grade nove neuronske puteve. Zahvaljujući tome, učimo nova ponašanja i poboljšavamo ona postojeća.
Kako funkcioniše “digitalni mozak”?
Digitalna tehnologija toliko je okupirala naše živote da je jednostavno teško zamisliti život bez nje. Pametni telefoni, računari, tableti, pametni satovi, navigacija i stalna povezanost s internetom nešto je bez čega mnogi ne znaju kako da funkcionišu.
Međutim, sve te funkcije koje se nalaze u digitalnim alatima ujedno oslobađaju naš mozak od redovnog i uobičajenog mentalnog napora, zbog čega čovjek zavisi od tehnologije i potpuno je izgubljen kada bez nje ostane.
Slabljenjem određenih kognitivnih funkcija došli smo do toga da čak ni vlastiti telefonski broj ne znamo napamet, da zaboravljamo rođendane čak i najbližih te da koristimo kalkulator i za najjednostavnije matematičke funkcije.
Sve je više djece koja se rađaju u digitalnom dobu i koja ne vide problem u tome što neke stvari ne znaju jer ih imaju na mobilnom telefonu. Međutim, oni nešto stariji su vjerojatno svjesni koliko su toga mogli naučiti i zapamtiti prije mobilnih telefona koji je otklonio sve mentalne napore i doveo mozak do toga da bez tehnologije ne funkcioniše, prenosi N1.
“Digitalni mozak” funkcioniše samo uz podršku digitalne tehnologije i svodi se na produžetak računara i pametnih telefona!
Demencija i buduće generacije
Upravo zato naučnici su s razlogom zabrinuti da bi demencija kao bolest mogla zahvatiti buduće generacije u ranijoj dobi, a sve to zbog slabljenja kognitivnih funkcija kao posljedice prekomjernog korištenja tehnologije.
Informacije koje su nam potrebne jednostavno “proguglamo”, rijetko tko se sjeti potražiti knjigu ili iskoristiti kognitivne metode pretraživanja pohranjenih podataka u pamćenju. Sve je više onih koji vjeruju u multitasking, s obzirom na to da nam računari omogućuju da sve radimo istovremeno, enormno brzo i jednostavno.
Održavanje fokusa na onome što je važno postaje globalni problem u svim generacijama, a poteškoće s pažnjom, pamćenjem i koncentracijom su prisutne kod mnogih.
Brojne su druge zdravstvene komplikacije koje se vežu uz prekomjerno korištenje tehnologije – od depresivnih i anksioznih stanja do pretilosti i problema s kretanjem te lošim držanjem. Digitalna tehnologija ne slabi samo kognitivne sposobnosti, nego i one potrebne za izgradnju socijalnih i emocionalnih vještina.
Koliko god se ponekad zavaravali, svjesni smo da se odnosi eventualno mogu neko vrijeme održavati u virtualnom svijetu, ali da se ne mogu razvijati ni opstati bez podrške stvarnog, živog kontakta oči u oči.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu