Posebne neke emocije, bilo je veoma uspješno. U Napulju na Iskija global fest, gdje smo osvojili dvije nagrade, poslije toga zaista, tornado smo dobili u leđa. Došli smo ovdje u Sarajevo na mislim u regionu, ajde da kažem ovdje u Evropi jedna od najvećih festivala koji postoji evo već 30 godina. Sve je zaista bilo očekivano, ovaj scenario je rađen na nekoliko istinitih priča mislim da je to dosta doprinijelo bajci, tako da, iskreno očekivao sam sve – rekao je Aleksa veoma ponosno.
Neki od komentara za film bili su da “Ovaj scenario nije napisao Aleksa, nama se čini da je ovo Đole pisao”.
– Meni je to kompliment, to je kompliment po pitanju… Kad god to neko kaže, onda znam da je dobar scenario u ovom slučaju. Daj Bože da to kažu i za sljedeći scenario, da isto kažu da je Đole pisao i da sam ja to pronašao na nekom našem Čardaku vojvođanskom, što se mene tiče daj Bože da to kažu. I, istina je na neki način jeste on to pisao, vazdušnim perom, oblacima, zvijezdama, s jedne strane jeste, zavisi ko kako gleda.
Aleksa je otkrio šta za njegovu porodicu znači Sarajevo.
– Sarajevo… Za mene predstavlja jednu večnu panonsku luku gdje je moj otac bacio sidro koje će zauvijek ostati tu, i jednu mirnu večnu luku gdje sam uvijek dobrodošao. Jednu kolevku umjetnosti, de uvijek ovakve stvari konkretno kao ovaj film koji ima jednu zdravu poruku, pogotovu za današnje vijreme, gdje uvijek prođe dobro. Sarajevo zbog svega toga ima takav jedan lik koji ja uvijek volim da pratim naročito kada su u pitanju događaji koji su vezani za mog oca i porodicu. Mislim da je ovo kolevka umjetnosti svakako, i misli mda će s time složiti svako, a ne samo ja koji sam vezan za ovaj grad zbog oca i zbog sebe, mislim da će se s tim složiti i ljudi iz drugih krajeva svijeta koji su to osetili ovdje.
Aleksa je ispričao i kako je Vojin Ćetković dobio ulogu u filmu, na prijedlog njegovog pokojnog oca.
– Đole je rekao: “Čovjeka sa mjesecom u očima treba da igra Vojin, on ima to u očima i lako će s tim što ima u očima stvoriti neke mjesec kao lik iz pjesme Čovjek s mjesecom u očima”. Tu su naravno, konkreto, ta uloga prezentuje da je za svakog pametnog čovjeka svaki rat izgubljen.. Generalno je ovdje prikazan kao sportski trener koji je jedino u sportu našao neki procenat da ima želju za životom. Naravno u filmu su regionalni, najpoznatiji glumci uključujući i rumunski i moldavski najpoznatiji glumci, pošto smo imali ogromnu ko-produkciju i pomoć, bez njih ne bi ni došli ovdje gdje smo došli. Maja Berović je takođe u filmu, koja je glumila Moldavku, savršeno je uradila sve i to nisam rekao ja, već moldavska publika i glumci koj isu bili oduševljeni njenim sluhom i cijelom ulogom. Neki novi likovi su se ovdje pojavili, što poslije ovoga važiti za krem de la krem regionalne glume.
Film je rađen po nekim istinitim događajima, i inspirisan je jednom Đoletovom pjesmom, a kako Aleksa navodi Đole nije dočekao da vidi scenario za film.
– On nažalost nije stigao, to su bili njegovi posljednji dani na ovom svijetu, nije stigao sve da vidi. On je rekao da to treba da bude dosta satkano od istintih događaja tih dječaka koji su se na megdanu borili. On je volio svaki sport, i konkretno Megdan je gledao borbe, on je istim žarom gledao kao kad gleda fudbal, hokej na travi… Tako da je ta ideja bila, da film bude prikazan realno, da borbe ne budu prikazane kao u američkim filmovima da neko skače trostruki salto i nokautira nekog iz okreta i da taj poslije toga ustane i pobijedi. Borbe u filmu su neke dosadne, neke zanimljive što je i u stvarnosti tako. Isto kao i ta duhovna borba koja je prikazana u filmu, ponekad je veoma jednostavan, a ponekad komplikovana.
Sa Aleksom na crvenom tepihu bila je i njegova ćerkica.
– Ona je preinteligentna, nisam sad objektivan da hvalim svoje dijete, ali mislim da je ona svega svjesna. Bili smo u Parlamentarnoj skupštini republike Bosne i Hercegovine, gdje su nas isto ugostili za njen rođendan i dali nam poklon iz vrha države. Posle smo bili na crvenom tepihu, a ona se ponašala toliko svjesno kao da je pedeseti put na crvenom tepihu, a ne da je danas napunila drugu godinu.
Otkrio je i reakcije svoje porodice na djelo.
– Oduševljena je mama, sestra Jelena je već malo strožija, jer ona je ipak profesor režije diplomirani. Ali su zaista svi, iz filmskog svijeta koji su gledali, i porodica, ljudi iz poljoprivrede, sporta, bilo čega kad su gledali film, svi su znali šta smo hteli s njom da pokažemo. Taj jedan balkanski san koji je nama u ovom slučaju preči od američkog ili kineskog, taj jedan balkanski san gde sve mora preko noći da se desi. Svi su razumjeli poentu, i filmski školovani ljudi i ne, tako da film se pravi za publiku, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu