Na večeri ” U susret danu rijetkih”, posvećenoj djeci sa rijetkim bolestima, koja je nedavno održana u Banskom dvoru u Banjaluci, Jovan je svojom životnom pričom, osmjehom i šarmom, podigao na nogu publiku u prepunoj koncertnoj dvorani.
Oduševio je sve prisutne, pa i Tamaru Vučić, suprugu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koja se već godinama bavi humanitarnim radom i koja je došla u Banjaluku da podrži oboljele od rijetkih bolesti.
Jovan je hrabro stao za govornicu i ispričao svoju priču, od dana rođenja do tinejdžerskog doba.
– Već po rođenju ljekari su utvrdili da moje tijelo nije kao kod ostalih beba. Naime, rođen sam sa kraćim rukama i skraćenom nogom. Vjerovatno pretpostavljate da je zbog toga moje djetinjstvo jedna tužna priča, ali to uopšte nije tako. Naprotiv, moje djetinjstvo bilo je vrlo srećno i prepuno lijepih trenutaka – ispričao je Jovan.
Kroz cijelo djetinjstvo pratila ga je, kaže Jovan, velika podrška porodice, koja ga je stalno podsticala i ohrabrivala da ne gleda na svoje zdravstveno stanje kao stvar koja ga ograničava, nego da pobjeđuje prepreke i proširuje vidike.
Osmijeh moje divne učiteljice
-Moje zdravstveno stanje mi je čak donijelo mnogo dobrih stvari i lijepih uspomena. Liječeći se širom Evrope upoznao sam nova mjesta, nove prijatelje iz cijelog svijeta, koje ću pamtiti zauvijek, ali i divne doktore koji su mi svojim znanjem i stručnošću dosta pomogli, bodrili me i razveseljavali moje bolničke dane – priča Jovan.
Polazak u školu donio mu je nove izazove. Bezgranično se radovao prvom danu škole, ali je na licima roditelja mogao isčitati brigu. Mama i tata su strijepili kako druga djeca prihvatiti Jovana i da li je školski prostor prilagođen njegovim potrebama.
–Osmijeh moje divne učiteljice odnio je sve brige mojih roditelja, a meni ulio dodatnu snagu i hrabrost. Iz dana u dan, učiteljica mi je pomagala da se uklopim u društvo, da steknem samopouzdanje i da druga djeca razbiju predrasude i opuste se u mom društvu. Sa drugarima sam ravnopravno učestvovao u svim dječijim aktivnostima, kao što su izleti, odlasci u park, rođendanske proslave i slično – ispričao je Jovan.
Polazak u šesti razred bio je nova prekretnica u njegovom životu.
-Da li ću ostati u istom odjeljenju sa svojim drugarima? Da li će mnoštvo lica koja će zamijeniti lice moje učiteljice biti jednako topla, nasmiješena i ohrabrujuća? Ispostavilo se da će me podrška i ljubaznost pratiti i dalje, kako od mojih starih i novih drugara, tako i od nastavnika i drugih radnika škole – kazao je Jovan.
Odličan đak, budući dizajner
Tokom djetinjstva prošao je, kaže, 15. operacija. Sve su bile teške i stresne, ali ga je hrabrila misao da je sve to u cilju njegovog boljeg zdravlja i sretnije budućnosti. I tu nije kraj. Uskoro Jovana čeka još jedna operacija u Beogradu.
Kao i uvijek do sada, on vjeruje da će sve biti u redu.
Zahvalan je Fondu zdravstvenog osiguranja RS i Fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje djece u inostranstvu, jer su mu omogućili da se liječi kod najboljih ljekara i u najboljim klinikama.
– Uprkos svemu što me prati od rođenja, vrijedno učim i odličan sam đak. Vjerujem da je znanje moja ulaznica za bolju budućnost. Želim jednog dana da postanem dizajner. Ali prije svega, želim da svakim danom postajem bolji čovjek, koji će pružati podršku svima kojima je potrebna, baš kao što su je bliski ljudi pružali meni kad mi je bilo najpotrebnije – rekao je Jovan Petrović, što je pozdravljeno dugotrajnim aplauzom.
A njegov ključna poruka je da svi zaslužujemo jednaka prava i mogućnosti, bez obzira na različitosti.
– Želim da ohrabrim djecu poput mene da se, bez obzira na sve, nikad ne predaju i da život gledaju sa vedrije strane. Život je, ipak, lijep ako ga mi takvim učinimo – poručio je Jovan Petrović
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu