Vanjije, gost “Beldoksa”, na kome je prikazan njegov film, kaže da je Jugoslaviju upoznao još kao dijete s ozbirom da je to zemlja njegove majke, koja se zbog ljubavi preselila u Švajcarsku šezdesetih godina prošlog vijeka.
Prvo je upoznao jezik, zatim kulturu, a usljedili su odmori kod bake i deke u Beogradu i ljetovanja na hrvatskom primorju, ali najživlji su mu i dalje mirisi koje nosi iz djetinjstva.
-Sjećam se i hvatanja oktopoda golim rukama na Jadranskom moru, mirisa benzina na ulicama Beograda, mirisa paprike u vrijeme kuvanja ajvara. Otkrio sam da je sjećanje na miris najsnažnije jer vas vraća na mjesta na kojima ste bili prije 20-30 godina i osjećanja koja ste imali tada -rekao je Vanjije.
U sjećanju mu je ostao i dan kada je Tito umro.
-Vratio sam se iz škole i majka je plakala ispred televizora. Nisam razumio tada zašto je plakala, samo sam podsvjesno shvatao da se nešto važno desilo, a kasnije sam uvidio šta je taj čovek značio i kako se sa njegovim odlaskom sve raspalo kaže Vanjije.
U Beograd se vratio 2000. ili 2001, ne zna tačno, da bi 2005. kada je završio studije filma u Ženevi odlučio da u srpskoj prestonici snimi kratak film o Švajcarcu koji dolazi u Srbiju da proda stan svog dede koji je nasljedio.
-Za potrebe tog filma sam obišao hotel “Jugoslavija” i tada sam se prvi put susreo sa ljudima koji su tamo radili. To je bila godina kada je hotel zatvoren. Susret sa ljudima i priče koje sam čuo od njih, da se hotel zatvara, da je neriješeno pitanje vlasništva, da će tu najvjerovatnije biti kazino i moja fascinacija arhitekturom, podstakli su me da se zapitam zašto ne može nešto da se uradi i zaštiti to istorijsko mesto. Bio sam zaista fasciniran ulogom koju je to zdanje imalo za ljude koji su u njemu radili, to je bio njihov život – ispričao je Vanjije.
Kaže da je film više ispao njegovo lično putovanje, nego što je pokušao da shvati šta je bila Jugoslavija, zašto se raspala, da li je Tito bio diktator ili ne.
-Prolazio sam kroz ta pitanja, ali više me je interesovao taj ideal u koji se vjerovalo. Bio sam impresioniran idejom samoupravljanja koju je teško održati. U vrijeme “gvozdene zavese”, Jugoslavija se trudila da bude između, da ne priđe ni jednoj ni drugoj strani već da brine o sebi i tužno je i šokantno da ništa od toga nije ostalo, a to je najbolji način da sebe predstavite na međunarodnoj sceni. Sva ta pitanja se kriju i u zgradi hotela “Jugoslavija – objasnio je Vanjije.
Od mnoštva zanimljivih priča izdvaja postoje tajni podzemni prolazi koji povezuju hotel “Jugoslavija” i Palatu Srbije, ali i kako je etiopski car Hajle Selasije “pokrenuo” zidanje hotela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu