To je uobičajena količina tečnosti koju ovaj mladi Fojničanin unese u svoj organizam svakog dana, a njegovi roditelji, ali ni ljekari, dugo nisu znali zbog čega je to tako.
Od rođenja imam rijetku bolest insipidni dijabetes, ali se dugo nije znalo da od toga bolujem. Često sam plakao i kada bi mi roditelji dali mlijeko ili vodu, odmah bih se smirio. Ali, samo nakratko, jer sam unosio premalo tečnosti, a organizam je tražio još. Tako sam još kao beba pio i do dva litra vode, a kako sam rastao, i ta količina se povećavala – priča Čuturić za Avaz.
Kada je bio dijete, roditelji su ga vodili doktorima, ali mu isprva nisu uspostavili pravu dijagnozu.
Osim što pije ogromne količine vode, inače vodi „normalan“ život – oženjen je, zaposlen, a u slobodno vrijeme vozi motocikl, planinari i bavi se paraglajdingom.
– Odvezli su me prvo doktoru u Kiseljak pa u Mostar i odatle u bolnicu „Firule“ u Splitu. Radili su mi razne analize i pretrage i na kraju uspostavili ovu dijagnozu. To nema veze sa šećerom, jer je kod mene šećer u krvi uvijek na normalnoj granici. Rijetko sam i bolestan, ništa mi ne smeta, jedino kad planinarim ili idem na duži put automobilom, moram ponijeti više vode da mi se nađe – pojašnjava Čuturić.
Kaže da je najteže ljeti, na vrućinama, jer tada dnevno mora unijeti i po 25 litara vode, pogotovo ako je više fizički aktivan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu