Mladi ljudi imaju pažnju za slušanje predavanja maksimalno desetak minuta. Poslije toga počinju da se vrpolje i traže svoja digitalna pomagala, mobilne telefone, tablete ili kompjutere. Žele da preusmjere svoju pažnju na digitalni svijet.
Proučavanja takozvane “digitalne” pažnje postala su predmet ozbiljnih studija. Ekrani predstavljaju jedinstveno minsko polje ometanja, sa svojim stalnim protokom obavještenja i informacija – a oni su namjerno tako projektovani, kaže Glorija Mark, profesorka informatike na Univerzitetu Kalifornije i autorka knjige “Attention Span: A Groundbreaking Way to Restore Balance, Happiness and Productivity”.
U svojoj srži, internet je napravljen tako da koristi način na koji ljudi razmišljaju, kaže profesorka Mark, tako da nije iznenađenje što privlači ljude . „Nije tajna samo u činjenici da postoje algoritmi koji privlače našu pažnju, već i taj osjećaj da moramo da odgovorimo, moramo da provjerimo.“ Ljudski mozak želi novost, uzbuđenje i društvenu povezanost, a uređaji udovoljavaju tim željama. Provjera obavještenja koje treperi na ekranu može da obezbijedi mali udar dopamina, stvarajući osjećaj nagrade koji vas tjera da se vraćate po još, navodi se u pomenutoj studiji. Sve ovo govori o tome da digitalna pažnja traje znatno kraće od analogne pažnje ljudi starog svijeta, prije pojave interneta.
Pažnja učenika u starom svijetu bila je apsolutno fokusirana na učitelja ili predavača. Danas je učiteljima u osnovnim i srednjim školama, pa i na fakultetima, veoma teško da privuku pažnju učenika ukoliko ne koriste “power point” prezentacije ili inserte sa interneta za vrijeme predavanja. Veliki broj prosvjetnih radnika danas svjestan je ovog problema. Kreatori internet drušvenih mreža, video igrica, pornografskih sadržaja i drugih mamaca za digitalnu pažnju veoma dobro poznaju psihološke profile svojih korisnika.
Kako da profesor koji predaje hemiju, anatomiju, sociologiju ili istoriju bude zanimljiv mladim momcima i djevojkama koji ispod stola drže mobilne telefone, a u ušima mini slušalice. Oni u isto vrijeme gledaju neke sasvim druge, opskurne sadržaje. Najmlađi obožavaoci platforme TikTok ne vole sadržaje duže od trideset sekundi. Ne žele da pogledaju kompletan muzički spot svog idola u trajanju od tri minuta, dovoljan im je samo refren od dvadeset sekundi. Jer onda brže-bolje skaču na sljedeći, isto tako kratak, refren neke pjesme, ili na video mim, ili smiješni klip. Klinci su sposobni satima da gledaju najgluplje sadržaje na internetu, koji su potpuno podešeni da pohrane njihovu digitalnu pažnju.
Ako bi neki profesor književnosti počeo da analizira nemoguću ljubav u Šekspirovoj drami “Romeo i Julija”, neki novi klinci bi to teško razumjeli. Stoga će za sekund na porn habu pronaći adekvatne sadržaje na temu pomenute drame. Usmjeravanje pažnje u analognom Starom svijetu, bilo je u svrhu znanja i duhovnog razvoja, dok je u digitalnom tehnosvijetu to želja za zabavom. Profesor koji naširoko priča o Romeu i Juliji će u prvih par minuta dobiti dosta lajkova za temu o kojoj priča. I potom će biti zaboravljen.
Profesori budućnosti će morati ozbiljno da se pripreme za učenike sa digitalnom pažnjom. Moraće na svakih pet minuta da mijenjaju temu, način na koji predaju, da uvode interaktivne komentare, da se povezuje sve više sa internetom.
Moguće da mnogi od nas koji smo odrasli i školovali se u vremenima prije pojave interneta teško možemo da na pravi način razumijemo digitalnu pažnju. Ona je predviđena za rad na brojnim različitim prozorima na ekranima kompjutera, poput šahiste koji igra simultanku. Digitalna pažnja je potpuno u skladu sa kompjuterskim svijetom. Digitalnu pažnju ne bi trebalo tretirati kao psihološki poremećaj pažnje, to je zapravo prava vrsta pažnje za svemirsko doba tehnosvijeta koje nam predstoji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu