Iako demokratska praksa toleriše činjenicu da u svakom društvu postoji određeni postotak onih koji podržavaju rasne teorije i dive se idejama o „čistoći“ krvi i tla, civilizovani narodi takve likove po pravilu ignorišu ili se pak trude da ih gurnu na krajnje margine. Tako je svugdje, osim u Hrvatskoj.
Da se bilo gdje u Njemačkoj dogodi to da desetine hiljada ljudi na sportskim priredbama uzvikuju nacističke pozdrave i pozivaju na ubijanje drugih naroda, zatvori bi bili premali za ugošćavanje takvih pacijenata. U najmlađoj članici EU takvo ponašanje već je postalo dio folklora.
Da u bilo kojoj normalnoj evropskoj državi nacionalne stadione i hale puni pjevač koji slavi zločine u Aušvicu ili Treblinki, takvi bolesnici istog časa bili bi stavljeni pod tutorstvo Ujedinjenih nacija. Na kraju, da je njemačka kancelarka Angela Merkel otišla u posjetu Južnoj Americi i zahvalila se tamošnjim diktatorima što su poslije Drugog svjetskog rata pružili utočište Ajhmanu, Mengeleu i brojnim drugim nacističkim zločincima, po povratku u Berlin sigurno bi je čekali bajbok ili ludnica. Kolinda je za mnoge u Hrvatskoj, ali i u BiH, i dalje „kraljica Balkana“.
I onda pojedini tvrde da neonacisti i skinhedsi, kako vele, nisu na vlasti nigdje u EU.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu