Plod peruanske jagode nalazi se ispod mrežaste kore, a narandžasto-crvene boje je.
Ona se jede kao sirovo voće, može poslužiti kao ukusan dodatak salati, a takođe može da se kuva i u sosevima, ali od nje može da se pravi i džem i sok. Peruanska ili andska jagoda najbolja je kada se jede svježa, ali može da se čuva zamrznuta kao i obične jagode ili borovnice.
Nutritivna svojstva peruanske jagode
Peruanske jagode smete da jedete jedino kada su potpuno zrele, kada se zaštitna kora oko njih potpuno osuši, postane providna i počne da se raspada. Najbolje je da ih jedete svježe jer tada tijelo može najviše da iskoristi sva nutritivna svojstva koje ona ima, prenosi Žena Blic.
Peruanska jagoda sadrži vitamine A, C, B1, B2, B6, B12 i polifenole. Ovo voće popularno je i radi svojih protuupalnih i antioksidativnih svojstava.
Svi dijelovi biljke osim plodova su otrovni. Ova tropska biljka može da razvije i “alergijsku reakciju” na druge biljke radi fitonocida. Fitonociji u peruanskoj jagodi su različite biološke aktivne materije koje stvara, a djeluje na životne procese susednih biljaka i malih organizama. Oni mogu da usmrte bakterije i gljivice, da otruju insekte i gliste, ali i da podstaknu susjedne biljke na rast ili totalno da blokiraju rast susedne biljke.
Iz ovih razloga postoje pravila koje biljke smiju da se sade uz koje, jer cela situacija ne zavisi samo od dve biljke, već o cijelom biosisteme u kom rastu.
Kako koristiti peruansku jagodu
Peruanska jagoda ima zanimljivost da se može jesti kao slano, ali i kao slatko jelo. Često se poslužuje u salsama uz tortilje ili testeninu, može se sušiti i koristiti za džemove i sokove. Takođe se može i zamrznuti poput običnih jagoda ili borovnica, a može se koristiti i za pite i druge poslastice.
S obzirom na to da ovo voće smije da se jede tek kada je potpuno zrelo, to ćete znati po sušenju i raspadanju mrežastog okvira jagode, pa tek kada mrežica postane providna, sme da se jede i plod. Ako nisu potpuno zrele mogu izazvati stomačne tegobe.
Podiže imunitet i štiti od bakterija
Ono što nas najviše zanima jesu mnogobrojna ljekovita svojstva fizalisa i upravo se plod ove biljke smatra za jednu od najljekovitijih kada se jede sirov i zreo. Bogat je proteinima, vitaminima C, B1, B2, B6, B12, vitaminom A kao i beta karotenom, Agroklub. Sadrži brojne bioaktivne sastojke među kojima alkaloide i flavonoide koji imaju umirujuće dejstvo. Zahvaljujući svom sastavu fizalis se u medicini koristi kao veoma moćan antioksidans u borbi protiv slobodnih radikala, kancera i leukemije.
Takođe, ima antiastmatično dejstvo kao i antiseptičko kod bolesti grla. Snažno podiže imunitet, djeluje i kao jak antibiotik, naročito kod bakterija streptokoka i stafilokoka. Istraživanja su pokazala da ima i antivirusno dejstvo kada su u pitanju grip, herpes, dečja paraliza, čak i HIV.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu