Prije dvije godine, dok se vraćao iz grada bio je napadnut od strane nekoliko mladića i sa teškim povredama opasnim po život, borio se protiv smrti danima. Iz te bitke izašao je kao pobjednik, ali više nije bio isti čovjek. Njegova fudbalska karijera odjednom je prekinuta.
– Imao sam tešku povredu zadobijenu u tuči, nasrnuli su na nas, bez ikakvog povoda i ja jedva sam izvukao živu glavu zahvaljujući samo Bogu, načinu života i fudbalu. Prognoze su bile katastrofalne u najmanju ruku, proveo sam u komi sedamnaest dana, zadobio sam hematom na mozgu, moja lobanja je bila otvorena i napukla. Tek prilikom druge operacije uspjeli su da je pričvrste uz pomoć titanijumskih kopči – kaže Emir za RINU.
Nakon dvije uspešne operacije bilo je jasno da više nikad neće profesionalno obuti kopačke, to je bio još jedan težak udarac za ovog mladića. Ipak, on je pronašao svjetlo na kraju tunela i danas živi posvećen najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Sa prijateljem je pokrenuo školicu fudbala kako bi svo svoje znanje prenio na djecu, a sam odziv mališana pokazao mu je da čini pravu stvar.
– Za manje od dvadeset dana priključilo nam se preko 70 članova uzrasta od 5 do 14 godina, i ta ideja je naišla na jako pozitivnu energiju kod roditelja koji su se sami uključili u rad školice da pomognu na načine koje mogu. Mislim da su prepoznali našu dobru volju, ljubav koju imamo prema fudbalu i da je ovo dobra, pozitivna priča. Mi smo ljudi koji su dali ceo svoj život za fudbal – dodao je Emir.
Iako mu je život visio o koncu, ovaj Prijepoljac kaže da nikada nije izgubio vjeru u ljude, porodicu i ljekare, koji su mu bili neprestana podrška. Znao je da će se ponovo vratiti u svoj grad, bez obzira što mu se tu desio ružan scenario.
– Uspio sam da ružne misli i sve ružno što se deševalo u prošlosti, ostavim iza sebe. Nije me obeshrabrilo to što neću više moći da igram fudbal, nego sam našao sreću u kompromisu. I to je ono što je najvažnije, kada vas zadesi nesreća da ustanete i ne predajete se, jer poraz nikad nije opcija. Može vam biti samo još gore, ako se sažaljevate i pitate zašto je baš vama moralo to da se desi. Glava mora biti podignuta, a misli zdrave i pozitivne – zaključuje Emir.
Priča ovog momka koji živi u gradu na Limu, može poslužiti kao moto za nove generacije koje će krenuti stazama fudbala. Poručuje da ih baš taj sport može očuvati u životu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu