Džihić dodaje da je BiH već nekoliko godina, posebno od 2008. i 2009. godine i početka ekonomske krize i povratka nacionalizma, zemlja koja je metafora za nestabilnost i metafora za permanentu krizu u javnom, političkom i društvenom prostoru.
Izbori su, kaže, donijeli “malo više sličnog” i poslije njih postavljaju se dva krucijalna pitanja. Prvo je da li su oni bili legitimni, i to, napominje, ne u klasničnom smislu da li su bili pokradeni, jer smatra da je nekih manipulacija bilo, već da li je postojalo demokratsko okruženje za održavanje legitimnih demokratskih izbora.
Da li je javni prostor bio slobodan, slobodna konkurencija između političkih strana i da li su građani imali mogućnost da slobodnom voljom izaberu predstavnike? Iza toga bih stavio veliki znak pitanja – rekao je Džihić, koji je večeras bio moderador panela “Bosna – kojim putem naprijed?” na Beogradskom bezbjednosnom forumu.
Druga stvar, prema njegovim riječima, je da se u novoj konstelaciji, sa dva, kako kaže, interesantna momenta – Milorada Dodika u Predsjedništvu države koju on “barem zadnjih nekoliko godina retorički negira” i odnos Dragana Čovića i Željka Komšića, pokazuje da se ulazi u novu fazu političkih konfrontacija.
– HDZ BiH trenutno pokušava da nađe način kako da postane dio barem egzekutivne vlasti na nivou Federacije. Hrvatska prilično ofanzivno i otvoreno podržava jednu opciju – Čovića, a sa druge strane imamo prilično jasan stav Komšića da takvu politiku ne želi da dopusti. Dakle, tu imamo programirane konflikte – ocjenjuje Džihić.
Pitanje je, naglašava, kada će BiH dobiti vlast.
– Taj proces obrazovanja vlasti će biti mnogo težak, a kada vlast i bude formirana, biće još više onoga što smo vidjeli – konfliktnih linija, opstrukcija i toga da BiH, u ovoj konstelaciji i na ovaj način, neće biti u mogućnosti da naredne četiri godine napravi bilo kakvu vrstu iskoraka, ni ka EU ni ka nekoj supstancijalnoj reformi – rekao je Džihić.
Bosna se, dodaje, već nalazi u permanentnoj krizi, koja se konstantno generiše, jer je, kaže, sistem BiH zasnovan na principu “kriznih komunicirajućih posuda”.
– Dodiku, Komšiću, Izetbegoviću… je potrebna proizvodnja krize. To nije novo, već smo se navikli na takvu vrstu odnosa, ali je pitanje da li može da bude još gore – dodaje on.
Sa druge strane, navodi da se kroz produbljivanje kriza otvara mogućnost za nešto novo, jer, kako kaže, postoji teorija da kada građani “dodirnu dno” i kada poredak “propadne”, mora da se iznjedri nešto novo.
Za nešto novo, podvlači, u BiH ima potencijala, jer postoji socijalni kapital i zrelost kod mnogo ljudi, koji su svjesni da ova vrsta politikanstva ne proizvodi bolji život za njih.
– Možda postoji rezervoar zdrave, demokratske, emancipatorske politike zasnovane na svakodnevnim problemima i to bi možda mogao da bude momenat da se i politička klasa i sistem pomjere sa etnopolitčke matrice ka onome što politika treba da bude, a to je služba za narod – zaključio je Džihić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu