Novokomponovani vic o graditeljskim poduhvatima u RS ozbiljno dovodi u pitanje viševjekovno vjerovanje da je most univerzalni simbol napretka i vrhunac graditeljstva. Jer, ispostavilo se, može biti i besposlena gomila betona i gvožda složena u konstrukciju, koju su građani skupo platili. Ili karika koja nedostaje na putu u EU. Sve zavisi od konteksta.
Kad se moćnom simbolu most, doda još i patriotsko ime Bratoljub, kud ćeš dalje? Pa nigdje, jer je novi most između Bratunca i Ljubovije zatvoren otkako je izgrađen, evo već godinu dana. Neće, vele, biti otvoren čak ni uoči izbora, mada valja biti oprezan: ima izbora i poslije izbora, možda će se zastave na Bratoljubu zavijoriti baš pred lokalne izbore 2020.
A šta se toliko čeka? Ugovori, ratifikacija, tender… nakon što su prethodno iščekani imovinsko-pravni odnosi, sporazumi, urbanistički uslovi, građevinska dozvola. Čiste formalnosti, rekli bi neupućeni, i zaurlali: dajte narodu most!
Znači, može most, čak i kad se Bratoljub zove, biti i uzrok razdora. Pa da ga jedni protumače kao srpsko-srpsku ujdurmu, a drugi kao žrtvu sarajevske političke čaršije… A može nekom, opet, pasti na pamet da se obruši na „komplikovanu tendersku proceduru“, jer bi, ko biva, bilo bolje da se gradnja mostova i terminala ugovara na starinski „burazerski“ način i plaća „solarno“ za kafanskim stolom.
Svašta se iz jednog mosta može izroditi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu