Kaligula je spavao sa svojim sestrama, priređivao orgije i uveo svog konja u senat. Neron je razapeo Svetog Petra, a kasnije zapalio Rim da bi dobio inspiraciju za pisanje pjesama. Heliogabal je obožavao svaku vrstu seksualnih perverzija, naročito da se oblači kao žena da bi ga lovili i potom silovali vojnici iz njegove pretorijanske garde.
Krajem prvog vijeka Kaligula gradi cirkus na mjestu na kom se danas nalazi Vatikan, kojim upravlja Sveta Stolica. Cirkus je kasnije dovršio Neron. Po legendi, u cirkusu je Neron 64. godine razapeo Svetog Petra, jednog od Hristovih apostola. Razapeo ga je na krstu postavljenom naglavačke, a kasnije sahranio u blizini, na mjestu gdje se danas nalazi Bazilika Svetog Petra. Neobičan splet okolnosti učinio je da cirkus postane sveto mjesto.
Slična koincidencija dogodila se i u Beogradu. Davne 1895. godine odlučeno je da se sagradi Hram Svetog Save na vračarskom platou. Gradnja je počela 1939. godine, kada su udareni temelji, ali je uskoro počeo Drugi svjetski rat, pa se sa gradnjom prestalo. Dugo je prostor vračarskog platoa bio neuređen. Sve dok na to mjesto 1954. godine nije stigao Cirkus „Adria“.
Ostoja Đurić u djelu „Adria ide dalje“ objašnjava kakve su sve muke imali tadašnji artisti s komunističkim vlastima, da bi se zadržali na tom prostoru. Zvijezde ansambla bili su srpski, češki i mađarski artisti. Pamte se sjajne akrobatske numere porodice Varga, skakači na dasci Dobrići, žongleri Peruničići, ekvilibristi Magosi, gimnastičari Edeni, te dreseri Kočke i Domanski. Članovi trupe živjeli su na svetosavskom platou u svojim specijalnim prikolicama, a u jednom dijelu bio je prostor za životinje; bilo je tu konja, majmuna, lavova, pa čak i slon. Cirkus je ljeti odlazio na turneje, a njegovo mjesto preuzeo je 1960. godine varijete „Orfeum“. Bila je to kombinacija prostih cirkuskih gimnastičkih numera, komičarskih skečeva, ali i muzičkih nastupa tadašnjih zvijezda Roko Granate, Živana Saramandića, Senke Veletanlić, Zafira Hadžimanova, Radmile Karaklajić, Esme Redžepove i Nedeljka Bilkića.
Kada je 1965. godine cirkus „Adria“ boravio u Banjaluci bilo je orkansko nevrijeme, kada je pocijepana čitava šatra. Autor ovih redova imao je tada četiri godine. Sa ocem Ostojom, tadašnjim direktorom „Adrie“, i majkom Dušankom, otputovao sam u Banjaluku. Par dana je kompletan cirkuski ansambl šio novu šatru, a lavica se porodila i dobila dva mala lavića, koje su nazvali Adria i Beograd. Sjećam se da su mi dali laviće u ruke da se poigram i fotografisali me.
Zanimljivo je da se Cirkus „Adria“ ponovo obreo u Banjaluci 27. oktobra 1969. godine, kada se dogodio razoran zemljotres. Mnogi stanovnici Banjaluke ostali su bez svojih domova, a cirkuska šatra poslužila je kao privremena zaštita nekoliko mjeseci. Cirkus „Adria“ poklonio je Banjalučanima svoj veliki šator, koji se dugo nalazio u parku „Mladen Stojanović“.
Pokretni Cirkus „Adria“ je bitisao na Vračaru sve do 1965. godine, kada je donesena odluka da se seli odatle. Tada je rasformirana trupa i cirkus se praktično ugasio poslije par godina. Na mjestu gdje se nalazio izgrađena je 1973. godine velika Narodna biblioteka Srbije, za vrijeme mandata gradonačelnika Branka Pešića.
Što se tiče Hrama Svetog Save, u to vrijeme nije bilo naznaka kada će se nastaviti s njegovim zidanjem. Odluka da se krene sa izgradnjom hrama donijeta je 1984. godine. Angažovan je arhitekta Branko Pešić, a po njegovom projektu sagrađen je Hram Svetog Save 2014. godine, kada je patrijarh Irinej u njemu služio prvu liturgiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu