https://www.facebook.com/lovro.krsnik/videos/2301624073184024/
U takve spada i Ježeva kućica, jedno od djela koje je označilo početak inicijative #idalječitam mladog hrvatskog pozorišnog reditelja Lovre Krsnika koji je prošlog petka došao pred ulaz u zgradu hrvatske Vlade na Markovu trgu, otvorio Malog princa i počeo da ga čita naglas.
Od tada se svaki dan na sat vremena vraća na to isto mjesto i čita neku od knjiga koje su nestale s proširenog popisa lektire. Svoj mirni protest pomno bilježi na društvenim mrežama, posebno na Instagram profilu @idalječitam, gdje uživo prenosi svako čitanje, a isto čini i putem Fejsbuka. Zbog svog gustog rasporeda svaki dan čita u drugo vrijeme, pa dan unaprijed putem društvenih mreža najavljuje naredni termin čitanja.
https://www.instagram.com/p/BuES-xKhrtH/?utm_source=ig_embed&utm_campaign=embed_locale_control
Želim da podsjetim ljude da je i dalje važno čitati i da se ne može samo tako lako odustati od knjiga ili ih dovoditi u pitanje – započinje Lovro svoju priču.
Naglas je ispred Vlade do sada pročitao Malog princa, Ježevu kućicu, a nastavlja s Pipi Dugom Čarapom.
– Živimo u vremenu mnogih redukcija vezanih uz sva područja koja su generacije prije nas posmatrale kao određeni civilizacijski doseg. Dotiranje za kulturu i nauku, socijalno i penziono osiguranje, a nažalost tu je srozavanje nivoa zahtjevnosti školskog programa. Naravno da je potrebno prilagoditi i unaprediti školsku reformu u skladu sa vremenom u kojem živimo, ali mislim da to nikako ne smije da bude na račun književnosti. Period obaveznog školovanja ionako brzo prođe u odnosu na ostatak radnog života i mnogima će to biti jedina prilika da se susretnu sa štivom koje spada pod klasike- smatra Lovro.
Iz zgrade Vlade do njega dolazi samo – obezbjeđenje!
Priznaje nam, u periodu školovanja njegove čitalačke navike se nisu razlikovale od onih kod većine njegovih vršnjaka. Često su morali da ga tjeraju da se koncentriše na određena djela, ali danas je na tome zahvalan.
– Ono na čemu sam danas beskrajno zahvalan svojoj bližoj okolini jeste što su bili uporni u tome da mi ih približe i da u meni izgrade afirmativni stav prema čitanju. Sve pročitane knjige su proširile moj emotivni i mentalni korpus, a najbitnije, zapalili su mi maštu. Bez jedne takve baze u ranijoj dobi, sigurno nikad ne bih završio pozorišnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti, niti bih uspješno živio od svog umjetničkog stvaralaštva, ocjenjuje ovaj pozorišni reditelj.
https://www.instagram.com/p/BuGoRE9BlVx/?utm_source=ig_embed&utm_campaign=embed_locale_control
Čitati i biti tu za njih, kao što su i oni bili za mene’
Za sada mu je u planu da čita sat vremena svaki dan, kaže, jedino taj kontinuitet ima smisla. Nije mu jednostavno da se organizuje jer kao reditelj radi na tri predstave i dnevno vodi između 10 i 12 sati proba. I tako sedam dana u nedelji. Ipak, naglašava kako mu nije teško.
– Mislim da nastavim dokle god budem osjećao da to ima smisla i da ima ljudi kojima treba vratiti vjeru u čitanje i da je uzlazna, a ne konstantno silazna putanja društvenih kretanja, moguća. Ni jedna promjena ne dolazi preko noći i čim sam krenuo, računao sam na maraton. Šta god to značilo. Moj unutarnji poriv je da čitam i da budem tu za Malog princa, Pipi Dugu Čarapu, Sadako, Grgu Čvarka, Ježurku Ježića, Petra Pana, Alisu, Hajdi, Haklberi Fina i mnoge druge likove, upravo kao što su i oni bili tu za mene kada sam odrastao – zaključuje Lovro.
Oni koji ne mogu do Markova trga, inicijativi se mogu pridružiti i putem društvenih mreža i to tako da uz svoju fotografiju ili video čitanja dela koja su isparila sa popisa dela za čitanje stavite oznaku #idaljecitam.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu