Albertu Gilmoru nije bile jasno zašto majka oklijeva da mu da krštenicu, koja mu je bila potrebna kada je 1965. hteo da se oženi. Ubrzo je shvatio zašto: Rubi Gilmor, za koju je čitav život vjerovao da mu je sestra, zapravo mu je majka, a podigli su ga baba i djed. Ime oca nije bilo upisano.
Rubi je imala 17 godina kada je upoznala mladog vojnika, koji je bio stacioniran blizu njene kuće u Eglintonu (Sjeverna Irska). Rastali su se u proljeće 1944, kada je Albert morao da ode da bi učestvovao u iskrcavanju u Normandiji.
Kada se Rubi porodila u novembru, sinu je dala ime po ocu, za koga je buila uvjerena da je poginuo.
Iz poštovanja prema djedu i babi, Albert je odlučio je da ostavi stvari onakve kakve jesu, ali je skoro 35 godina kasnije, devedesetih godina XX vijeka, njegova kćerka Karen Kuk odlučila da istraži cijelu priču.
Karen je odmalena znala da joj je djed američki vojnik. Na osnovu adrese, koje se njena baka sjetila 50 godina ranije, ušla je u trag Albertovim tetkama. Albert Karou zapisao ju je na kutiji cigareta za vrijeme rata.
Najljepše što sam mogla da poklonim djedu bio je susret sa rođacima koji su još živi – kaže ona.
Međutim, kada je Albert pozvao tetku u Americi, saznao je da mu je otac umro prije 20 godina. Ipak mu je bilo drago što čuje da mu je baka još živa i da ima dva polu-brata. Tetka mu je faksom poslala očevu sliku. Dok je gledao kako izlazi iz mašine, nije mogao da vjeruje koliko liče.
Poslije toga su Albert i Karen zajedno otputovali u Ameriku, gdje su ih toplo dočekali.
– Bilo je nestvarno. Nisam ništa morao da objašnajvam, niti ništa da dokazujem – kaže Albert.
Američka porodica prepoznala je u njemu njegovog oca.
Nakon dirljivog susreta sa bakom, posjetio je očev grob.
– Bio je pokriven snijegom i morao sam da ga sklonim da pročitam njegovo ime – kaže Albert.
– U tom trenutku sam osjetio kako odbacujem veliki teret. Otišao sam sa osjećajem da mi je život ponovo kompletan.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu