Nikola (12), Nemanja (11), Angelina (9), Miloš (7), Jovana (6), Vukašin (2) i tromjesečni Aleksandar, kaže Snežana, nisu briga za jadikovku nego za ponos. I ne pati za slobodnim vremenom, jer, veli, gdje ćeš veću slobodu nego kad te sedmoro majkom zove.
Desi se da nešto i ne stignem, da trpe neke kućne obaveze, ali ručka uvijek ima, djeca moraju biti sita i uredna. Svi traže pažnju, a beba najviše. Košta vremena, živaca i umora, ali to je račun koji, valjda, mora da plati majka – priča Snežana.
Dan majke koja gaji sedmoro, kaže, zamisliv je i opisiv samo rijetkima koji su u istoj koži. A Snežana svoju ne bi mijenjala ni za jednu drugu.
– Đake budim oko 6.30, čeka ih doručak, pratim ih u školu u Rogačicu, sa njima i Jovanu, ona je predškolac. Aleksandar je do tada već uveliko budan, nahranjen i presvučen. Utom ustaje i Vukašin, i on traži pažnju. Sa njima dvojicom do popodne, a dok spavaju skuvam ručak i pospremim po kući – govori Snežana.
Nešto iza 14 sati školarci se vraćaju kući. Sa bebom u naručju izađe majka pred njih, ne može da iščeka da pita kako su. Naročito Miloša, rođenog bez plućnog krila, da vidi kako je, da li se zamorio i preznojio.
Slijedi presvlačenje, ručak, domaći zadaci…
– Nikola nauči svoje pa pomaže Angelini, Nemanja je tu da objasni Milošu. Izvirujem se dok su napolju da vidim kako se igraju, da pitam da li su gladni, da osmotrim kako je Miloš. Znaju ovi stariji da je bolestan i vode računa o njemu – priča Snežana.
Djeca su joj vezana jedno za drugo. Toliko da, kad neko dođe u posjetu i ne ponese čokolade za sve, prekore gosta: „A za brata, seku?“.
Porodica živi od Radetove plate, nešto stoke, malina. Veliki su, vaspitani i svjesni obaveza Nikola, Nemanja i Angelina da ne bi pripomogli roditeljima kad valja pričuvati goveda ili brati voće.
– Provedem u kuhinji dva, tri sata dnevno. Uz kuvan ručak mora uvijek imati nešto slatko. Veš mi oduzima najviše vremena. Treba oprati, prostrijeti, pokupiti, popeglati, saviti. Minimum četiri puta dnevno uključim mašinu. Konopci za sušenje su stalno puni, visi odjednom 60-70 komada odjeće – ne žali se, nego gordo priča majka.
Otac Rade se od nevelike plate i poljoprivrede trudi da ugodi djeci. Lavovski se bori da mu najmiliji u osnovnom ne oskudjevaju. Ni „d“ od dinara neće vidjeti Radivojevići od novca za pospješivanje nataliteta. Da su čekali zakon, nikad ne bi ni rađali, a opet on ne poznaje pomoć za peto, kamoli sedmo dijete. Za sreću nisu, uglas će, neophodne pare, piše Blic.
Čuli su i Radivojevići da postoje nekakve društvene mreže gde se, priča narod, ljudi povezuju. Ali neće oni iz svog svijeta u taj virtuelni, oni su svoj blagoslov umrežili u ljubav i ljubomorno ga čuvaju. Najčvršće na večeri kad je cijela porodica oko stola.
– Operem sudove, namirim djecu, ponešto sredim. Oko ponoći idem na spavanje. Aleksandar se budi oko tri ujutro. A onda opet presvuci, hrani, ljuljaj, budi, spremaj, ispraćaj, dočekuj – hvali se majka sedmoro djece.
Kako imena svima da im popamtimo?
Radivojevići imaju automobil sa sedam sjedišta. Još malo dok Aleksandar stasa neće biti mjesta za sve u kolima. Moraće u dvije ture, na primjer kad pođu na kakvo veselje kod familije.
– A tamo kad dođemo, uvijek se dobro prebrojimo da li smo svi tu kad je fotografisanje. Pitaju, pa i najbliža rodbina, kako popamtimo imena tolikoj djeci – kaže tata Rade.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.